Kako i zašto nas drugi ljudi iskorišćavaju?

Jedna indijska anegdota govori o vrednom kuvaru u restoranu, koji je radio sedam dana u tjednu, od jutra do mraka i bio omiljeni svome poslodavcu. Nakon nekog vremena, poslodavac je razmišljao kako je nepravedan prema ovom vrednom radniku te ga je pozvao na razgovor, kako bi mu rekao da od tog dana može uzeti jedan slobodan dan i da utorkom ne mora dolaziti na posao.

Radnik se narednog utorka ipak pojavio na poslu! Kada ga je poslodavac upitao zašto je došao, kada ima slobodan dan, radnik je odgovorio da on uživa u svome poslu, da živi sam i da ionako ne bi imao šta raditi kuci. Nakon nekoliko meseci radnik je napokon odlučio da izmoren i iscrpljen nakon mnogo neprospavanih noći, ipak treba odmor i dobar san te da će iskoristiti svoj slobodan dan.

No, usledio je telefonski poziv: njegov poslodavac ga je gnevnim i ljutitim glasom upitao zašto se nije pojavio na poslu te mrmljao kako su svi nakon napornih radnih dana uzeli slobodan dan, da je računao na njega da će se on pojaviti te da je sada bez osoblja! Radnik je podsetio šefa na svoj slobodan dan, nakon čega je ovaj ljutito odgovorio da je on ionako “zgubidan” kod kuće i živi sam te da ako želi zadržati svoj posao, smesta dotrči na posao!

Ako smo uvek dostupni ljudima oko nas, kako u privatnoj, tako i poslovnoj sferi, vrlo je verovatno da će nas isti ti ljudi početi uzimati zdravo za gotovo:

  • “Pitaću Laru da mi pričuva dete, ona je uvek slobodna”
  • “Pitaću Laru da mi to obavi, ona ionako nema puno obaveza (da ima, ne bi uvek uskakala da mi pomogne, zar ne?)”
  • “Pitaću Laru da mi da slobodan dan na poslu, drugi šefovi su “teški” ona je kao melem, uvek se smekša”
  • “Pitaću Laru da mi pravi društvo, ona ima vremena, nema muža, dečka, decu, obaveze…”

S druge strane, neretko se događa da osobe koje su uvek dostupne drugima i priskoče da im pomognu, nemaju kome se obratiti kada njima treba pomoć, jer zbog svoje ljubaznosti i dobrote budu “meta” za parazitske odnose (ljude koji od drugih uviek nešto traže, no vrlo retko su dostupni kada oni trebaju tim istim ljudima pomoći).

Takvi ljudi znaju da će “dobroj” osobi biti dovoljno nekoliko laskavih reči i srceparajuća jadikovka kako im je teško, da bi ova “uskočila” da im pomogne kada god im nešto zatreba, bez da išta moraju učiniti za tu osobu zauzvrat.

Kao što u svetu prirode, životinje paraziti uvek “nađu” pogodnog domaćina na kojeg će se zalepiti, tako i dobre osobe često budu “domaćini” ljudima koji ih nemilice iskorištavaju.

Najveća ironija je da se “dobre osobe” neretko same nude da pomognu parazitu prijatelju/kolegi/članu obitelji, a ovi opet ne osećaju pri tome nikakvu “moralnu obavezu” da nešto učine za njih:

  • “Pa nisam te ja tražio/la da mi pomažeš, sam/a si se ponudio/la! Šta sad očekuješ od mene?!”

Ovi dobri ljudi su toliko zauzeti pomaganjem drugima da zaborave na sebe i svoje potrebe (a nekada čak počnu zanemarivati i članove uže obitelji ili partnera) oni su uvek ti koji pomažu, daju i pružaju drugima, rastežu svoje vreme, novac i zdravlje do te mere dok ne puknu po šavovima, no neće tražiti pomoć od drugih ljudi.

Ako se ipak (nakon velikog oklevanja) i odluče pa pitaju za pomoć, onda se neretko razočaraju odgovorima ljudi kojima su oni uvek bili na raspolaganju:

  • “Joj, rado bih ti pomogla, ali ne mogu iz razloga X…”
  • “Nemam vremena ovaj tjedan, imama toliko stvari za obaviti…”
  • “Štedim za novu haljinu za novogodišnji party, pa ti ne mogu posuditi novac…”
  • “Posao mi je odgovoran, ne mogu uzeti slobodan dan…”
  • “Pripremam ispit, zauzeta sam…”

I onda se isti ovi ljudi žale kako su oni uvek na raspolaganju svima, pomažu svima, čine sve za druge, a nitko nije tu kada je njima potrebna pomoć, podrška i prijatelj.

No, pri tome zaborave snositi i sami deo odgovornosti za stanje u kojem se nalaze. Možda su u svojoj “misiji” da svima pomognu zanemarili one prave prijatelje koji bi bili za njih (jer takvi često ne znaju laskati niti jadikovati tako dobro kao oni paraziti) i nisu posvetili dovoljno svog vremena i resursa za izgradnju iskrenih odnosa, koji će trajati i počivati na uzajamnoj brizi, poštivanju i davanju.

 

KAKO SE ZAŠTITITI OD “PARAZITSKIH ODNOSA”?

1. Napravite opservaciju odnosa s ljudima u vašem životu i razlučite ko su nam pravi prijatelji od parazitskih odnosa.

2. Posvetite vreme sebi i svojim potrebama (osobe koje nam žele dobro i brinu se za nas, razumjeće i poštovati i čak nas ohrabriti da se brinemo za sebe)

3. Tražite pomoć kada vam je potrebna (to će ujedno biti i “parazitometar”).

4. Počnite više ceniti prave prijatelje i ljude koji vas uistinu vole i njima se više posvetite.

5. Prestanite “nuditi” nezatraženu pomoć i nepitani savet svima i svakome.

 

 

Izvor: Sigmundfrojd.com

0 0 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x