Traume proslosti – Carl Jung

Poznavao sam slučaj jedne mlade dame, koja je patila od teške histerije nastale zbog iznenadnog straha.

Jedne večeri bila je u društvu i oko 12 časova, nekoliko poznanika su je pratili kući, kada su iznenada odpozadi naišla jedna kola u brzom kasu. Drugi su skočili u stranu, ona je, međutim, nema od straha ostala nasred ulice i potrčala ispred konja. Kočijaš je pucao bičem i psovao; ali ništa nije pomoglo, ona je trčala ulicom koja je vodila na most. Tu ju je izdala snaga i da ne bi dospela pod konje, u očajanju je pokušala da skoči u reku, ali su je zadr­ žali prolaznici. Ista ova dama u Petrogradu onog krvavog 22. januara 1905. g. slučajno se našla u jednoj ulici koju je upravo »očistila« vojska puščanom vatrom. Desno i levo od nje padali su mrtvi i ranjeni, ona, međutim, sa nečuvenim mirom i najbistrija duha šmugnula je kroz jednu kućnu kapiju i izašla na drugu ulicu. Ovi užasni trenuci nisu prouzrokovali nikakve dalje smetnje. Posle ovoga osećala se sasvim dobro, čak raspoloženija nego obično.

Principijelno slično ponašanje može se često posmatrati. Iz toga se neminovno nameće zaključak da intenzitet jedne traume po sebi očigledno poseduje malo patogenog značaja, već da mora imati posebnog značaja za pacijenta; to jest nije šok po sebi koji pod svim uslovima deluje patogeno, već on mora, da bi stupio u dejstvo, da pogodi posebnu psihičku dispoziciju koja se po prilici sastoji u tome što pacijent šoku nesvesno pridaje specifično značenje. Ovim je nađen ključ kojim se može .resiti tajna dispozicije.

Ostaje nam, dakle, pitanje: koji su posebni uslovi scene sa kolima? Strah se javio kada je dama začula topot konja i za trenutak to joj je izgledalo kao zla kob, kao da to znači njenu smrt ili inače nešto straš­no; tada je već sasvim izgubila prisebnost. Dejstveni momenat potiče naizgled od konja. Dispozicija pacijentkinjina da na ovaj beznačajni događaj reaguje na ovako neuračunljiv način mogla bi dakle da se sastoji u tome da za nju konji znače nešto posebno. Dalo bi se pretpostaviti da je ona, recimo, nekada doživela nešto opasno sa konjima. To je stvarno tačno, pošto je kao sedmogodišnje dete doživela da su se tokom šetnje sa kočijašem poplašili konji i u divljem trku pojurili prema obali duboke reke. Kočijaš je iskočio iz kola i doviknuo joj da i ona iskoči, ali ona, u samrtnom strahu, nije mogla da se odluči. Ipak je uspela da blagovremeno iskoči, dok su se konji zajedno sa kolima sjurili u duboku reku.

Da ovakav događaj ostavlja duboke utiske, ne mora da se posebno dokazuje. Ipak ovo ne objašnjava zašto je kasnije usledila jedna tako besmislena reakcija na sasvim bezazlenu najavu slič­ne situacije. Do sada znamo samo toliko da je kasniji simptom imao svoju predigru u detinjstvu. Ali ostaje u tami ono patološko u svemu tome. Da bi se prodrlo u ovu tajnu, potrebno je poznavanje još nekih činjenica.

Naime, sa sve većim iskustvom ispostavilo se da u svim slučajevima podvrgnutim analizi, pored traumatskog događaja u životu postoji i posebna vrsta poremećaja, koja ima svog korena u područ­ju erotike.

Kao što je poznato »ljubav« je rastegljiv pojam koji dopire od neba do pakla a u sebi objedinjuje dobro i zlo, uzvišeno i nisko. Ovo saznanje dovelo je do znatnog zaokreta u Frojdovom shvatanju. Ako je ranije, više ili manje pod uticajem Brojerovog učenja o snovima, uzrok neuroza tražio u traumatskim doživljajima, sada je težište problema preneo na sasvim drugo mesto. To ćemo najbliže ilustrovati našim slučajem. Mi doduše razumemo da konji u životu pacijentkinje mogu igrati posebnu ulogu, ali ne razumemo kasniju tako preteranu i neumesnu reakciju. Patološki neobično u ovoj priči sastoji se u tome što su to bezazleni konji od kojih se plaši.

Ako se setimo zaključka da često, pored traumatskog do­ življaja, u području erotike postoji neki poremećaj, onda bi u ovom slučaju trebalo potražiti da li u ovom pogledu ovde postoji nešto neobično.

Dama poznaje mladog gospodina sa kojim namerava da se veri; ona ga voli i nada se da će biti srećna sa njim. Inače izvan ovoga ništa drugo se ne može otkriti. Ali istraživanje ne sme da se zaustavi pred negativnim nalazom dobijenim pomoću površnog ispitivanja.

Postoje indirektni putevi tamo gde direktni put ne vodi cilju.

Stoga se ponovo vratimo onom čudnovatom trenutku kada je dama potrčala pred konjima. Raspitajmo se o sastavu društva i kakav je to bio svečani povod u kome je ona upravo uzela učešća: to je bila oproštajna večera u čast njene najbolje prijateljice koja je zbog nervoze odlazila na duže vreme u inostrano lečilište. Prijateljica je udata i, kako smo čuli, srećna; takođe je i majka jednog deteta. U podatak da je srećna možemo posumnjati, jer da je to stvarno slučaj, po svoj prilici ne bi imalo nikakvog razloga da bude nervozna i da ide u lečilište. Nastavljajući sa pitanjima na ovom mestu, saznao sam da je pacijentkinja, kada su je stigli njeni poznanici, vra­ćena u kuću njene prijateljice kod koje je bila na večeri, pošto je to bila najbliža prilika da je smeste u ove pozne sate. Ovde su je tako iscrpljenu vrlo prijateljski primili. Na ovom mestu pacijentkinja je prekinula njeno izlaganje, zbunjena i u nedoumici pokušavala je da nađe neku drugu temu razgovora. Očigledno se radilo o nekoj neprijatnoj reminiscenciji, koja je iznenada iskrsla. Posle savlađivanja pacijentkinjinog tvrdokornog otpora ispostavilo se da se one noći desilo još nešto čudnovato. Ljubazni domaćin joj je vatreno izjavio ljubav, što je dovelo do situacije koja bi se, s obzirom na putovanje njegove  supruge, mogla smatrati teškom i neprijatnom. Navodno ova ljubavna izjava došla joj je kao grom iz vedra neba. Međutim, ovakve stvari obično imaju svoju predistoriju.

Posao sledećih nedelja sastojao se od toga da se iščeprka deo po deo ove ljubavne priče, dok se nije dobila celina koju bih otprilike skicirao ovako.

Kao dete pacijentkinja se ponašala kao dečak, volela je samo grube dečačke igre, ismejavala sopstveni pol i izbegavala svaku vrstu ženskog posla ili zabave. Posle puberteta, kada su joj se približili erotski problemi, počela je da izbegava društvo, mrzela i prezirala sve ono što je makar i udaljeno podsećalo na biološku određenost čoveka i živela u svetu fantazija koji nije imao ničega zajedničkog sa stvarnošću. Tako je do svoje 24. godine izbegla sve one male avanture, nadanja i iščekivanja, koja inače i pokreću ženu u ovo životno doba.

Tada se, međutim, bliže upoznala sa dva gospodina, trebalo je da oni probiju otvore u trnovoj živici koja je izrasla oko nje. Gospodin A bio je suprug njene tadašnje najbolje prijateljice; gospodin B je bio njegov neoženjeni prijatelj. Oba su joj se sviđala. Ipak uskoro joj je izgledalo da joj se ipak gospodin B znatno više sviđa. Usled toga uskoro je došlo do prisnijeg odnosa izme­ đu nje i gospodina B i već se govorilo o mogućnosti veridbe. Preko svoje veze sa gospodinom B i preko prijateljice često je dolazila u dodir sa gospodinom A, cije ju je prisustvo neobjašnjivo uzbuđivalo i činilo nervoznom. U ovo vreme pacijentkinja je uzela učešća u jednom većem društvenom skupu. Tu su bili prisutni i njeni poznanici. Ona je bila zamišljena i odsutno se igrala sa prstenom koji je iznenada ispustila, tako da se otkotrljao pod sto. Oba gospodina su počeli da ga traže; gospodinu B je uspelo da ga nađe. On joj ga je navukao na prst uz značajan osmeh govoreći: »Vi znate šta to znači?« U tom trenutku ju je obuzelo čudnovato, neodoljivo osećanje; strgla je prsten sa prsta i bacila kroz otvoreni prozor. Razumljivo da je zbog ovoga nastala vrlo neprijatna situacija tako da je ona uskoro, vrlo neraspoložena, napustila društvo.

Ne tako dugo posle ovoga hteo je takozvani slučaj da pacijentkinja provede letnji odmor u jednom odmaralištu gde su bili i gospodin i gospođa A. Tada je gospođa A već vidljivo bila nervozna, zbog čega je češće ostajala kod kuće. Stoga je pacijentkinja bila u situaciji da se sama šeta sa gospodinom A.

Jednom su se vozili malim čamcem. Ona je bila nepažljivo vesela i iznenada je pala preko ivice u vodu. Gospodinu A, pošto nije umela da pliva, uspelo je da je s mukom, skoro bez svesti, spase i vrati u čamac. Tada ju je poljubio. Ovim romantičnim događajem veza je bila čvrsto zapečaćena. Ali pacijentkinja nije dozvolila da dubina ove strasti dopre do svesti, očigledno stoga što je oduvek navikla da prođe pored ili, bolje rečeno, da pobegne od ovakvih utisaka. Kao izgovor pred samom sobom sve energičnije je insistirala na veridbi sa gospodinom B i svakodnevno se uveravala da je gospodin B voli. Ova neobična igra razumljivo da nije umakla oštrom oku ženske ljubomore. Gospo­đa A, njena prijateljica, osećala je ovu tajnu i to ju je mučilo, stoga je i rasla njena nervoza. Tako je došlo do potrebe da gospođa A mora da otputuje u inostranstvo zbog lečenja.

Prilikom oproštajne večere našoj bolesnici javio se zao duh i šapnuo: »Noćas je on sam; nešto ti se mora desiti da bi došla u njegovu kuću.« I stvarno se tako i desilo — zbog neobič­ nog ponašanja došla je u njegovu kuću i ona je postigla ono što je tražila. Posle ovog objašnjenja svako će biti sklon da pretpostavi da samo đavolska rafiniranost može da smisli i pokrene ovakav splet okolnosti. U rafiniranost se ne može sumnjati, ipak je sumnjiva njena moralna vrednost, pošto moram da naglasim da uopšte nije bila svesna motiva ove dramatične predstave. Njoj je izgledalo kao da se čitava priča odvija sama od sebe, a da ona pri tom nije bila svesna bilo kakvog motiva. Međutim, kroz čitavu predistoriju je očigledno da je nesvesno sve bilo orijentisano ka ovom cilju, dok se svest trudila da dovede do veridbe sa gospodinom B. Nesvesna prisila da se ide drugim putem bila je jača.

Ponovo se vraćamo našem početnom razmatranju, naime pitanju, kakva je veza patološke (odnosno neobične, preterane) reakcije sa traumom. Na osnovu ponovljenog iskustva došli smo do pretpostavke da i u ovom slučaju pored traume postoji i poremećaj u području erotike. Ova pretpostavka je potpuno potvrđena i iz svega ovog smo naučili da trauma, koja navodno deluje kao prouzrokovač bolesti, nije ništa više do povod uz koji se nešto prethodno nije svesno manifestovalo, naime neki važni erotski konflikt. Na taj način trauma gubi svoje isključivo značenje, a na njeno mesto stupa mnogo dublje i obuhvatnije shvatanje, koje patogeno dejstvo vidi u erotskom konfliktu.

Cesto se čuje pitanje: zašto treba da je upravo erotski konflikt uzrok neuroze, a ne možda neki drugi konflikt? Na to se može reći: niko ne tvrdi da tako treba da bude; međutim, ispostavilo se da je to često slučaj. Uprkos svim Ijutitim i suprotnim uveravanjima ljubav sa svojim problemima i konfliktima je od fundament alnog značaja za čovekov život i, kao što se često ispostavlja posle brižljivog istraživanja, od daleko veće važnosti nego što i sluti individua. Zbog toga je teorija o traumi tretirana kao zastarela, pošto sa uvidom da nije trauma već skriveni erotski konflikt koren neuroze, trauma gubi svoje kauzalno značenje.’

Carl Jung-O psihologiji nesvesnog

 
5 1 vote
Article Rating
Subscribe
Notify of

1 Comment
Inline Feedbacks
View all comments

[…] Izvor : Vladarka […]

1
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x