Kako prosuđujemo druge ljude

Istraživači su došli do novih saznanja o našem prosuđivanju drugih ljudi. Poznato je da ljudi daju prednost pripadnicima svoje grupe, a da je uskraćuju onima iz drugih grupa, što je samo pojednostavljeno objašnjenje predrasuda, kaže Amy Cuddy, profesorka na Harvard Business School, koja se bavi proučavanjem našeg prosuđivanja drugih ljudi.

Poslednjih godina ona je s psihologom Susan Fiske sa Princeton University-a i Peterom Glickom sa Lawrence University-a prikupila nova spoznanja o našem prosuđivanju drugih ljudi. Pokazali su da u celom svetu ljudi prosuđuju druge uglavnom na osnovu dve osobine: topline (da li su prijateljski i dobrih namera) i sposobnosti (da li imaju sposobnost tako delovati). Raste broj psihologa koji prihvataju navedeni stav. U nastavku istraživanja traže se načini za primenu ovih saznanja.

Već u prvom susretu sa nepoznatom osobom često joj potpuno nesvesno pripisujemo svojstva topline i sposobnosti. Dok se očito divimo i pomažemo ljudima koji su istovremeno topli i sposobni osećamo prezir i odbojnost prema onima koje smo procenili kao hladne i nesposobne. Prema drugim kombinacijama reagujemo sa mešavinom pozitivnih i negativnih emocija.

Ako ljude prosudimo kao sposobne ali hladne, uključujući i one iz stereotipnih grupa poput Jevreja, Azijata i bogataša, u nama se budi zavist i želja za njihovim kažnjavanjem. U tome je pravi uzrok čestog nasilja usmerenog prema pripadnicima takvih grupa. Ljudi koje doživljavamo kao tople ali nemoćne, poput majki i starijih izazivaju sažaljenje ali nas ostavljaju nezainteresovanima.

Prema novom istraživanju naše brzopleto prosuđivanje je često pogrešno, jer se oslanja na sirove stereotipove i druge mentalne prečace. Prošle godine psiholog Nicolas Kervyn sa saradnicima je objavio studiju o tome kako brzamo sa zaključcima o ljudskoj sposobnosti povezujući sposobnost sa faktorima topline ili hladnoće osoba. Kada su tokom istraživanja ispitanicima sugerisali da jednu grupu čine tople osobe a drugu hladne učsenici su na prečac ocenili da je topla grupa manje sposobna od hladne.

Slično se dogodilo i u ogledu kada su ispitanici mogli postavljati pitanja članovima sposobne i nesposobne grupe, i na osnovu dobijenih odgovora stvoriti vlastiti sud o njihovim sposobnostima. Pokazalo se da ispitanici nisu prosuđivali na osnovu odgovora ispitanika, već su svoje rasuđivanje doneli znatno ranije. Tako je grupi sposobnih pripisana hladnoća, a grupi nesposobnih toplina.

Rezultat ovih istraživanja sažeo je Kervyn, postdoktorant na Princetonu, rečenicom: Ako dobijaš na jednom moraš izgubiti na drugom. Do učinka kompenzacije dovodi upoređivanje grupa umesto prosudbi pojedinaca iz grupa.

Učinak kompenzacije je suprotan dobro poznatom halo efektu u kojem osoba visoko ocenjena u jednom postignuću dobija više ocene i u drugim delovanjima. Oba efekta iskrivljuju naše prosudbe, a proizlaze iz proizvoljnog povezivanja topline i sposobnosti. One spadaju među najčešće greške koje ljudi prave. Osobe višeg statusa nam se čine sposobnima čak ako je njihov status samo posledica rođenja.

Na našu prosudbu snažno utiče odnos suparništva sa drugom osobom: Ako se sa vama neko takmiči smatrate ga lošom osobom – kaže Cuddy. Dobra je vest da ako pripadate stereotipnoj grupi ili na drugi način znate kako vas ljudi gledaju možete pokušati promeniti njihovu sliku.

Sposoban političar kojeg birači doživljavaju hladnim, na primer, može se otvoriti javnosti u drugim područjima svoga života da bi se približio glasačima, odnosno, kako Cuddy ističe: Svako je topao i sposoban u nekim područjima.

1 1 vote
Article Rating
Subscribe
Notify of

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x