Davala – ne davala, bice ti zao

Pre nekih 20-ak godina, Lala je bila lepa i atraktivna žena u kasnim 20-im godinama. Činjenica da je rano razvedena, dala joj je slobodu da živi punim plućima i ona se nije mnogo dvoumila da iskoristi sve šanse koje su joj srcu drage. Bila je snažnije građe, onako – domaćinski građena ali nikako debela. Oblina je bilo svuda ali nigde viška. Sve je bilo na svom mestu. Možda ne bi osvojila prvo mesto u nekom kvizu znanja ali je to nije sprečavalo da uvek bude otvorena, nasmejana, prirodno vesela i puna života.On je umeo sa ženama.
Mnogo je puta pomislio da kada bi mu sve u životu išlo kao sa ženama, ne zna se gde bi mu bio kraj. Iako je zarađivao više od svih svojih kolega, iako je zarađivao puno više od prosečnog čoveka koji se bavi nekim poštenim poslom, uvek je kuburio s novcem. Pojma nije imao kako. Nije se kockao, nije bio rasipnik. Pio je sasvim umereno i nije se nešto luksuzirao ali bi novac iz njegovog džepa izlazio jednakom brzinom kojom je ulazio, tako da nikada nije bilo zaliha. Ali žene…e, tu nije bilo oskudacije nikada.
Nije se nešto ni trudio. To je bilo nekako spontano i sve u hodu. Stalno je upoznavao neke nove, jako zanimljive za istraživanje, tako da se odlazak nekih bivših nije ni osećao. Pa ipak, Lala ga nije htela. Iako su službeno stalno komunicirali, iako ga je ona svesno izazivala, dobijao je povremeno od nje neki poljubac i priliku da prošara rukama po njenom telom ali dalje od toga ništa. Nerviralo ga je to. Viđao ju je i sa mnogo mlađima od nje, i sa mnogo starijima, a s njim nije htela. Jednom je pitao, kada ga je odgurnula nakon kratkog ljubakanja i lakog petinga:
    • Kakvo je ovo foliranje? Koji su to fazoni?
  • Ma, nešto mi se neće sa tobom! – rekla je zavaljena u fotelju, široko razmaknutih nogu, utegnutih u tesne farmerice.
To ga je baš nerviralo. Dodatno ga je iritiralo to što je od drugih ljudi iz svog okruženja slušao kako je s Lalom bar lako. Slušao je priče kako je umela da promeni i po dvojicu, trojicu za jedan dan, onako rekreativno. A s njim – ne! Neće joj se. Nije znao da li je tim povodom osećao bes ili nemoć ili možda obe opcije.Prošle su godine, puno godina. 20-ak možda. Mnogo se toga promenilo u njenom i njegovom životu.
Možda se nisu videli zadnjih 5 – 6 godina, a i pre toga su se nešto retko viđali. Lala je i dalje bila lepa i poželjna, sa možda 7 – 8 kilograma više nego pre. Pojavila se kod njega u firmi, službeno i samouvereno, u vezi nekog svog problema. Saslušao je pažljivo i primetio da je postala nametljiva. Pravio se da to ne primećuje. Prijao mu je ovaj obrt. Počela je da dolazi sve češće kod njega i bivala je sve napadnija, međutim, on je ostajao jako ljubazan ali u granicama oficijelnog. U jednom momentu ga je pitala:
    • Zašto se više ne zezaš kao nekad?
    • Ne znam na šta misliš?
    • Znaš ti dobro.
    • Kao što vidiš, ja ovde radim i nije mi do zezanja.
    • I nekad si radio, pa ti je bilo do zezanja.
    • Vidi, ne znam o čemu pričaš, a i ne zanima me, iskreno. Došla si zbog toga i toga, to smo završili i ne vidim razloga za nekakvu raspravu sad.
    • Reci mi iskreno, jesam li poružnela, ugojila se mnogo, šta?
  • Iskreno, nešto mi se neće sa tobom.
Nije se setila porekla te rečenice, niti zašto je on to kazao. Otišla je ljuta i više se nije vraćala. Jednom je kasnije pozvala telefonom i nešto ga pitala, opet službeno. Ležao je zavaljen u krevetu i gledao televiziju ali joj je kazao:
  • U poslu sam. Ne mogu sad da pričam. Izvini!
Prekinuo je vezu zadovoljno i više se nisu, ni čuli, ni videli.
1.5 2 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x