22 aug Da li zaista imamo veliki uticaj na ljude oko nas?
Da li zaista imamo veliki uticaj na ljude oko nas? Odgovor je- DA. Da li smo svjesni toga? Ne. Jedni na druge utičemo i pozitivno i negativno, i u velikoj, a i u maloj mjeri, ovisno od osobe do osobe i situacije.
Ja ću krenuti od jedne prirodne stvari, a to je ENERGIJA TELA. Sigurno vam se desilo da kad vidite negdje neku nepoznatu osobu, odjednom osjetite neku mržnju prema njoj, neprijatnu emociju, e, to je energija. Isto tako može da se desi da vidite nekoga i osjetite se lijepo, probudi vam neki lijep osjećaj, a i ne znate tu osobu. Energija.
Također, ne mora to da bude ovakvo „buđenje“ energije… čuli ste, a i sami sigurno doživjeli kad neko za nekoga kaže „Zrači negativnom energijom/zrači negativom ili pozitivom“, i zaista postoje takve osobe, da su „pune“ negativne ili pozitivne energije, da se to odmah „raširi“ na mjesta kojima prolaze i gdje se nalaze.
Jednostavno vam utiču na raspoloženje. Ima i situacija, gdje vam neko kaže par nekih „glupih“ rečenica i odmah ste okej, a neko vam piše romane i romane trudeći se da vas oraspoloži, ali bezuspiješno. To je djelovanje energije tijela…
Riječi i pristup
Kao drugu „vrstu“ djelovanja čovjeka na čovjeka izdvojila bih RIJEČI i PRISTUP. Zašto riječi? Zato jer riječi mogu da donesu puno i pozitive i negative čovjeku, a i da mu to „usade“ u srca, dušu…
Kada je neko u lošem stanju, situaciji, jako je bitno koje riječi ćemo mu uputiti. Ako je neko tužan, depresivan, anksiozan, ne možemo mu reći: „Pusti to…“ i slično, jer to nisu utjehe, tim samo „pristajete na muku“ i stvarate gore. Umjesto „Pusti to“ recite: „Vjerujem ti. U redu je da se tako osjećaš, ne potiskuj emocije…“, ako ne znate šta reći ili nemate da kažete nešto što će pomoći osobi, onda šutite.
Isto tako i kad je osoba u dobroj situaciji, nemojte nekim riječima (a nepotrebnim) pokvariti tu sreću. Npr., moji prijatelji su bili u situaciji, a i ja, da smo sretni zbog nečega i neko nam kaže: „Ma možda to nije tako…“, pa pokvare raspoloženje i „baci“ vas u razmišljanje. Ne radite to.
Ovo je povezano sa pristupom. Bitno je kad i hoćete nešto da kažete, kako ćete to reći. Ako trebate da kažete istinu, realnost, ne možete da vrištite na nekoga i kažete da je bolje tako da kažete, nego da prešutite, nije bolje, jer tim izazivate negativne emocije kod osobe kojoj saopštavate, trebate polahko da pristupite, sa nježnošću, razumijevanjem, saosjećajnošću, kako bi to lakše osoba primila.
Druga vrsta pristupa je i na poslovnom polju. Trebate sa ljubaznošću pristupati ljudima i ne miješati privatno sa poslovnim, i raditi svoj posao kako treba, kako ne biste ni sebi, ni nekome drugom naštetili ili uništili posao i slično.
Ako ste umorni (ili imate nekih problema), nije rješenje da se „istresate“ na drugoj osobi, jer tim samo izazivate negativu kod te osobe, a samim tim i ostavljate loš dojam, a lijepom riječju i lijepim pristupom, osmijehom- možete da popravite dan nekome i oraspoložite ga. Zar to nije bolje odabrati?
Također, imamo pristupe i roditelja prema djeci, profesora prema učenicima i tako dalje. Uz sve njih se veže isto, a to je da se vlastite neke ambicije i emocije ne „istresaju“ na druge, nego da se prilagođava.
Okolina inače djeluje na sve nas, to je druga stvar koja nas izgrađuje. Ako rastemo u nezdravoj okolini, ne možemo ni mi baš „dobri“ da izađemo iz svega toga, krenuvši od roditelja, pa do prijatelja, pa do općenito društva u kojem živimo.
Stoga, lakše jedni sa drugima i ponašajte se najljepše što možete jedni prema drugima, jer koliko god se činilo da društvo ne utiče na pojedinca – utiče.
Piše: Mediha Fatić
