www.pexels.com

Bolesti i njihova skrivena značenja

Astma

Astma je upala bronha prouzročena alergenima kao što su dim, kemijski toksini, životinjske ljuskice, plijesan i prehrambeni aditivi. Može se aktivirati uslijed prehlade, gripe, stresa, slabosti nadbubrežnih žlijezda, hipoglikemije, oslabljene funkcije štitne žlijezde ili visokog unosa soli. Mogu je prouzročiti i prehrambene alergije na pšenicu, kukuruz te mliječne proizvode.

Psihološke implikacije: Sklonost zabrinjavanju i življenje s blagom tjeskobom zbog strepnje da će se nešto lose dogoditi. Ako se ne zabrinjavaju zbog budućnosti, astmatičari su skloni baviti se prošlošću i svim neuspjesima, teškim trenucima i negativnim događajima koji su im se dogodili, a to podupire njihovu potrebu za zabrinjavanjem. Skloni su potiskivati emocije i nerado izražavaju svoje potrebe.

Uspostavljaju međuovisne odnose, ali zamjeraju roditeljima i osjećaju da ih sputavaju – te čak guše. U donošenju odluka ravnaju se prema drugima jer strahuju da će donijeti loše odluke, a zatim drugima zamjeraju pokušaje da i upravljaju njima. Mrzovoljni su i osjećaju se krivima zbog gotovo svega. Takvi su zato jer vjeruju da su sami krivi kad nešto pođe po zlu.

Povezane emocije: Žalost, razočaranje, zamjeranje, gnjev, krivnja i stid.Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše – rasti i izražavati se.Što valja promijeniti: Stavove.

Autoimuni poremećaji

Autoimuni poremećaji događaju se uslijed narušavanja ravnoteže mehanizama imunološkog sustava. Na normalna tjelesna tkiva reagira kao da su alergeni. Čineći tijelo alergičnim na sebe i uzrokujući okretanje sustava protiv sebe.

Psihološke implikacije: Uzrok svakog autoimunog poremećaja – kroničnog umora, lupusa, reumatoidnog artritisa, fibromilalgije ili AIDS-a – u pravilu je psihološki obrazac nerealnih očekivanja od samoga sebe te gnjeva usmjerenog prema sebi. Posrijedi je gnjev zbog kojeg su ljudi alergični na sebe i okreću se protiv sebe, poput bolesti uslijed koje se imunološki sustav okreće protiv sebe.

Ovim su poremećajima najpodložnije osobe koje su sputane sumnjom u sebe, koje nikada ne nalaze osobno zadovoljstvo i zadovoljenje kojemu teže i za kojim žude, koje osjećaju da se nikada ne uklapaju u konvencionalne društvene strukture, koje strahuju od neuspjeha, koje ne vjeruju i koje strogo kritiziraju sebe.

Povezane emocije: Strah, gnjev, tjeskoba, frustracija, stidPotrebe u temelju bolesti: Potreba duše – rasti i izražavati se; potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom.Što valja promijeniti: Stavove i misli.

Kandidijaza

Kandida je gljivica koju nalazimo u crijevima i koja normalno živi u zdravoj ravnoteži s drugim bakterijama i gljivicama cijeloga tijela. Međutim, kad se pH vrijednost (kisela i lužnata) poremeti, uvjeti u crijevima se promijene i nastaje savršeno okružje za brzo množenje te gljivice. Imunološki sustav zbog toga oslabi, a njegova je sposobnost održavanja ravnoteže gljivica i bakterija narušena. Posljedica je kandidijaza, gljivična infekcija koja se može pojaviti u području vagine ili mokraćnog mjehura, sistemski zahvatiti cijelo tijelo ili se očitovati kao oralna kandidijaza.

Psihološke implikacije: Kandidijaza odražava emocionalni distres zbog odnosa, osobito s majkom. Ti ljudi osjećaju da ne primaju potporu, da ih drugi ne cijene i ne vole. Postaju ogorčeni i mrzovoljni. Pesimistični su i skloni optuživati druge za nesreće u svojemu životu. Osjećaju bespomoćnost, gađenje i gnjev – prema sebi i prema ljudima koji ih okružuju.

Budući da je odnos s majkom vrlo važan za emo-cionalni razvoj, ako ne postoji čvrsta veza, pojavljuju se snažni osjećaji manjkavosti te sklonost ovisnostima kao što su ovisnost o hrani, trošenju i katkad čak kockanju. Te osobe ovisnostima nastoje ispuniti emocionalnu prazninu koju osjećaju. Također su sklonije napadajima depresije. Postoji sklonost potiskivanju emocionalnih povrjeda i uskraćivanje samome sebi užitka ljubavi ili brižnog odnosa.

Povezane emocije: Žalost, tuga, mržnja, strah od napuštanja.Potrebe u temelju bolesti: Potreba tijela – povezati se s drugim ljudima i osjećati se voljeno.Što valja promijeniti: Obrasce.

Rak

Rak je mutacija stanice koja je izgubila svoje normalne zrne pa je počela neregulirano rasti. Može zahvatiti bilo koje tkivo u organu. Budući da malformirane stanice rastu neuobičajno brzo, stvaraju masu kanceroznog tkiva koja zadire u susjedna tkiva; rak može metastazirati i u druge dijelove tijela. Vjerojatnost za njegov nastanak veća je kad imunološki sustav ne funkcionira pravilno.

Psihološke implikacije: Alopatska i bihevioralna medicina slažu se po pitanju ove bolesti: smatraju je bolešću ljubaznih ljudi, što znači da su joj podložni i ljudi koji potiskuju svoje osjećaje i emocionalne potrebe, koji su skloni izbjegavati sukobe pod svaku cijenu (čak i na vlastitu štetu) i koj su skloni ne zahtijevati ništa od drugih jer ne žele da ih doživljavaju kao teret ili kao previše potrebite.

Tipovi osobnosti skloni raku jesu oni ljudi koji osjećaju da emocionalnim potrebama drugih moraju dati prednost pred vlastitim potrebama. Iako se samoprijegor smatra poželjnom i hvalevrijednom značajkom, posrijedi je sklonost obuzdavanju izražavanja emocija, osobnih potreba i želja. Takvo ponašanje potiče stav mučenistva te podupire strahove od napuštanja i odbacivanja.

Kad oboljele od raka upitate zašto se žele iscijeliti, među najčešćim odgovorima je želja da budu zdravi za svoje supružnike i djecu. Malokad za sebe. Doima se da tuđim potrebama daju prednost pred svojim čak i kad je njihov život u pitanju.

Povezane emocije: Usamljenost, beznađe, bespomoćnost, pesimizam, zamjeranje, nemoć.Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše – rasti i izražavati se.Što valja promijeniti: Stavove.

Sindrom kroničnog umora

Ovaj se sindrom nekoć smatrao primarno prouzročenim općim umorom uslijed pretjeranog rada ili duljili razdoblja stresa, ali istraživanja danas otkrivaju da je zapravo posljedica autoimunog poremećaja koji, zanimljivo, više pogađa žene nego muškarce. Iako nije potvrđeno, smatra se da je uzrok Epstein-Barr virus, odgovoran za mononukleozu, jer su im mnogi simptomi zajednički

Psihološke implikacije: Najčešći dublji uzrok sindroma kroničnog umora jest frustracija zbog mentalne prcopterećenosti te činjenice da osoba nikada nema vremena za ono što je važno. Oboljeli patc'od onoga što dr. Stephen Covey, autor djela Sedam navika uspješnih ljudi, naziva “ovisnošću o hitnosti”, Što znači da ih pokreće potreba za obavljanjem onoga što je hitno umjestoonoga što je važno.

Ljudi oboljeli od sindroma kroničnog umora bez iznimke govore kako su prije bolesti osjećali da ne upravljaju vlastitim životom, da su bili preopterećeni, emocionalno obamrli i da su jurili od jedne obveze na drugu, ne nalazeći vremena za uživanje u životu. Žalili su se da im ljudi crpe energiju, da uvijek uzimaju, ali nikada ne daju ništa zauzvrat. Nisu imali vremena za ono Što su voljeli. Umjesto toga su vrijeme provodili odgovarajući na potrebe drugih.

Oni boluju od onoga što nazivam “ne sindrom”, odnosno nisu sposobni reći “ne” ako je nekome potrebna njihova pomoć. Doima se da teško predaju zadatke drugima i vjeruju da ništa neće biti učinjeno kako valja ili na vrijeme ako to sami ne učine.

Povezane emocije: Gnjev, zamjeranje, frustracija, tjeskoba, razdražljivost, strah od izdaje.Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati svojim životom.Što valja promijeniti: Misli.

Depresija

Depresija se najčešće pojavljuje uslijed remećenja normalne životne ravnoteže, gubitka, sukoba ili traume, a smatra se da nije jedinstvena bolest ili stanje, već posljedica više poremećaja raspoloženja različitih intenziteta. Medicinski je uzrok teško ustanoviti, ali ako je razmotrimo sa psihološkog stajališta, opažamo specifične predvidljive misli i emocije.

Psihološke implikacije: Prema svjetonazoru oboljelih, ljudi i život su ih iznevjerili pa nemaju od koga primiti emocionalnu potporu. Osjećaju se usamljeno i napušteno te se ponašaju kao žrtve okolnosti. Smatraju da nemaju nadzor nad onim što im se događa. Oni reagiraju umjesto da svoj put uzmu u svoje ruke.

Smatraju da je sve protiv njih, a život za njih nije onoliko divan kao što se priča. Njihov se svijet smanjuje jer se povlače od njega, a mogu i potpuno izgubiti entuzijazam za sudjelovanje u životu. Sve im je gnjavaža, preteško ili nije vrijedno truda. Osjećaju se praznima iznutra, bez emocija.

Povezane emocije: Žalost, tuga, očaj, bespomoćnost, beznađe.Potrebe u temelju bolesti: Potreba tijela – povezivati se s drugima i osjećati se voljenoŠto valja promijeniti: Obrasce.

Dijabetes

Posrijedi je poremećaj uslijed kojega je razina glukoze (šećera) u krvi abnormalno visoka jer tijelo ne oslobađa inzulin ili ga ne iskorištava primjereno. Dva su tipa – tip 1 i tip 2 – učestalija. Ljudi s dijabetesom tipa 1 proizvode malo inzulina ili ga uopće ne proizvode. Kod tipa 2 gušterača i dalje proizvodi inzulin, ali tijelo razvija otpornost na njegovo djelovanje, što dovodi do pomanjkanja. Pretilost i obiteljska genetika povećavaju rizik od dijabetesa tipa 2.

Psihološke implikacije: Ovi ljudi osjećaju da im slatkoća života izmiče, a opterećenosti narušava njihovu sposobnost uživanja u njoj. Iako se rađa sklonost pribjegavanja drugim stvarima s ciljem hranjenja unutarnjeg nezadovoljstva, a to je u mnogim slučajevima hrana. Pa ipak, hrana koja zadovoljava njihove psihološke žudnje nije nužno i hrana koja pogoduje zdravlju tijela.

Psihološki uzroci dijabetesa povezani su s osjećajima nedostatka, strasti, ljubavi, sreće, radosti, obilja, nade i sposobnosti nalaženja jednostavnih užitaka te uživanja u njima. Takvi su ljudi skloni žudjeti za onime što je bilo i živjeti u prošlosti. Izražavaju duboko nezadovoljstvo životom. Mnogi vjeruju da ne zaslužuju da njihove potrebe budu zadovoljene i smatraju da nisu dostojni užitaka koje život nudi. Ogorčeni su i osjećaju se jadno te zbog toga pate od niskog osjećaja vlastite vrijednosti i samopoštovanja.

Povezane emocije: Žalost, tuga, krivnja, zabrinutost, bezvoljnost, ogorčenost, bespomoćnost.Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše – rasti i izražavati se; potreba tijela – povezivati se s drugim ljudima i osjećati se voljeno.Što valja promijeniti: Stavove i obrasce.

Fibromiom

Fibromiomi su nekancerozne mase koje rastu u sluznici maternice i u tkivu dojke. U maternici su neopazivi sve dok ne narastu toliko da stvaraju probleme kao što je obilno menstrualno krvarenje. Tada mogu prouzročiti i bol u trbuhu te zdjelici. U dojkama su pomični, gumasti čvorići koji se pojavljuju kao male kvržice. Skrb za jetru može spriječiti nastavak fibromioma.

Psihološke implikacije: Fibromiomi su toksična odlagališta emocija usmjerenih prema sebi: gnjeva, stida, zamjeranja : razočaranja. To su spremišta starih emocionalnih rana koje hrane strahove od napuštanja i izdaje. Prisutni su i jaki osjećaji manjkavosti te osjećaj da nismo do-voljno dobre. Prisutni su i problemi odbacivanja s jednim roditeljem: u slučaju majke posrijedi je frustracija zbog nesposobnosti da joj udovoljimo ili da postignemo njezino odobravanje.

U slučaju oca posrijedi je problem izbjegavanja te kritiziranja zbog pretjerane emocionalnosti, ili je otac možda postavio nerealna očekivanja koja su urodila abnormalnim ponašanjem. Te se žene bore s pitanjima osobne moći te s teškoćama vezanim uz vlastitu vrijednost. Doima se da koliko god se trudile, to nikada nije dovoljno. Kao da se neprestano moraju dokazivati kako bi postigle željeno prihvaćanje i poštovanje. Perfekcionistice su te nerealna očekivanja postavljaju pred sebe i pred druge ljude.

Povezane emocije: Gađenje, razočaranje, gnjev, žalost, tuga, stid, bijes, nesnošljivost.Potrebe u temelju bolesti: Potreba tijela – povezivati se s drugim ljudima i osjećati se voljeno.Što valja promijeniti: Obrasci.

Fibromijalgija

Fibromijalgija je zapravo artritična bolest mišićnog sustava i njegovih sastavnica: fascije – tanke, prozirne, polutekuće tvari koja drži mišiće, živce i tkiva na okupu; tetiva, koje povezuju mišiće s kostima, i ligamenata, koji povezuju kosti. Najveći dio nelagode i boli povezane s fibromijalgijom proizlazi iz fascije, koja je odgovorna za uklanjanje toksina drugih nepotrebnih otpadnih tvari iz mišića i tkiva, radi eliminacije.

Psihološke implikacije: Ovi se ljudi bore s pitanjima vezanim uz nedostatak – nedostatak osobne moći, ljubavi prema sebi, vlastite vrijednosti, sposobnosti, sredstava (vremena i novca) te potpore. Osjećaju se odvojeno od svijeta, kao da su autsajderi koji gledaju kako drugi žive u sreći i zdravlju i. U sebi nose duboko zamjeranje i frustraciju jer se doima da nisu sposobni ostvariti svoje želje i snove. Kao da su zaglavili i, koliko god se trudili, ne uspijevaju napredovati.

Smatraju da je život borba i da je težak. Skloni su susprezati svoje emocije i potiskivati stare emocionalne povrjede. Osjećaju se zarobljeno, u negativnoj vezi ili na lošem radnom mjestu, i plaše se poduzeti korake potrebne za promjenu. Teško im je zadržati uzemljenost u stvarnosti. Lakše im je gledati kroz prizmu vlastite mašte nego vidjeti ono što uistinu jest. Ti ljudi lako pokleknu pod zahtjevima života; oni to smatraju neprijateljskim, a ljude si smatraju bezobzirnima.

Bore se s nasiljem i neprijateljskim stavom svijeta te ne shvaćaju zašto se svi jednostavno ne slože i ne prihvate jedni druge umjesto da izazivaju sukobe i stvaraju emocionalnu bol. Umjesto da teku sa strujom, oni se opiru, a umjesto da rješavaju probleme oni ih nose uokolo u fascijama mišića.

Povezane emocije: Nezadovoljstvo, krivnja, zabrinutost, bespomoćnost, beznađe, očaj, razočaranje.Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom; potreba tijela – povezivati se s drugim ljudima i osjećati se voljeno.Što valja promijeniti: Misli i obrasce.

Srčani udar

Dotok krvi je odjednom i znatno ograničen ili prekinut pa srce prestaje funkcionirati. Ako se krv brzo ne vrati, srčani mišić odumire zbog nedostatka kisika.

Psihološke implikacije: Ovi ljudi žive s neprestanim i dugotrajnim stresom te iskazuju tipično ponašanje tipa A: naprasitost, agresivnost, zahtjevnost i malokad su zadovoljni. Imaju potrebu upravljati ljudima i svojim okružjem. Doima se da se neprestano natječu sa samim sobom i teško prihvaćaju vlastite slabosti, postavljaju nerealna očekivanja, a tada se prisiljavaju ostvariti svoje ciljeve.

Gnjevni su, skloni zamjeranju, nesnošljivi, cinični, svadljivi i neumoljivi u težnji ostvarenja ciljeva. Smatraju da je život težak, da se mora mnogo raditi i da napredovanje iziskuje vrlo mnogo naprezanja. Često doživljavaju napadaje tuge i osjećaju se prazno iznutra, kao da ih život mimoilazi. Osjećaju se izrabljeno, kao da ih ljudi iskorištavaju. Zamjeraju drugima jer moraju nositi odgovornost skrbi za njih. Bore se sa strahovima vezanim uz opstanak i nepoznato.

Sklon i su sumnjičavosti i ne vjeruju nikome u mnogim slučajevima čak ni sebi. Nikada se ne žale zbog nedovršenih poslova, već umjesto toga tvrde da uvijek imaju previše posla. Žude za sporijim tempom, za kvalitetnijim životom i za vremenom u kojemu će uživati u onome što toliko marljivo priskrbljuju. Tvrde da ne uspijevaju postići ljubav, potporu ili uvažavanje koje im je potrebno.

Povezane emocije: Tuga, gnjev, zamjeranje, strah, izdaja, nesnošljivost, očaj.Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše – rasti i izražavati se.Što valja promijeniti: Stavove

Visoki kolesterol

Kolesterol je tvar srodna masnoći koju tijelo prirodno proizvodi i koja je presudna za normalne funkcije kao što je stvaranje novih stanica, izoliranje živaca i proizvodnja hormona. Jetra je odgovorna za proizvodnju sveg kolesterola koji je tijelu potreban. Genetika, slab metabolizam, kronična upala i pretjerana konzumacija hrane koja začepljuje arterije pridonose povišenju razine. Dvije su vrste kolesterola: HDL ili dobar kolesterol i LDL/VLDL ili loš kolesterol. VLDL je odgovoran za prijenos triglicerida – šećeru srodnih masnoća u krvi koje se najčešće očituju na bedrima i bokovima.

Psihološke implikacije: Ovi su ljudi iznutra gnjevni i imaju problem s povjerenjem. Vjeruju da ljudima nije stalo do njih i da ih samo iskorištavaju. Imaju probleme s nesigurnošću vezane uz gubitak – novca, radnog mjesta, stvari i zdravlja. Prisutna je sklonost cinizmu, sumnjičavosti, predrasudama i paranoji. Pretjerano su skloni kritiziranju i osuđivanju, tvrdoglavi i nerealni u očekivanjima.

Lako se razljute te osjećaju frustraciju i gađenje kad drugi ne slušaju njihove prijedloge ili ne učine ono što oni smatraju ispravnim. Teško opraštaju i skloni su kipjeti iznutra umjesto da izraze svoje emocije. U tim su stanjima mračni i mrzovoljni te im je teško reći bilo što pozitivno ili vidjeti nešto dobro u svijetu. Usredotočeni su na probleme i bave se njima do pretjerivanja. Teško im je pronaći radost u životu. Naprasiti su, pretjerano ambiciozni, skloni pretjerivanju, preopterećeni i rade previše. Malokad s zadovoljni onime što su postigli.

Povezane emocije: Gnjev, krivnja, stid, zamjeranje.Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom.Što valja promijeniti: Misli.

Nesanica

Nesanica obuhvaća razne poremećaje spavanja kao što su otežano tonuće u san, učestala buđenja, teškoće pri povratku u san i prerano buđenje.

Psihološke implikacije: Tri su glavna straha koji pridonose nesanici:1. strah od nepoznatoga (neposjedovanje nadzora)2. strah vezan uz opstanak (sigurnost)3. strah od napuštanja (nedostatak osjećaja voljenosti).

Ljudi koji pate od nesanice, u pravilu se bore s problemima povjerenja, iako češće sa sobom nego s drugima. To stvara stav nezadovoljstva i jada. Situacija nikada nije ispravna ili onakva kakva bi trebala biti, ili nikada nemaju dovoljno – vremena ili novca. Emocionalno su iscrpljeni i pojedinosti ih Iako preopterete. Imaju beskrajan popis zadataka koje je potrebno obaviti, ali koliko god se trudili, doima se da nikako ne uspijevaju obaviti sve što je potrebno. Taj golemi popis zadataka ih izjeda, što oslabljuje njihov imunološki sustav te ih čini podložnima kroničnim bolestima povezanim sa stresom. Njihova uobičajena pritužba jest da nemaju ravnotežu u svojemu životu. Stres je uobičajen, a ako imaju slobodnog vremena, ispune ga kućanskim poslovima umjesto da se opuste.

Povezane emocije: Žalost, strah, zabrinutost, zamjeranje.Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom.Što valja promijeniti: Misli.

Migrene

Migrena je glavobolja karakterizirana pulsirajućom, jakom boli na jednoj strani glave, praćena mučninom, osjećajem hladnoće, povračanjem, slabošću, vizualnim poremećajima i vrtoglavicom. Može biti genetska ili prouzročena prehrambenim alergijama, natrijevim glutamatom, umjetnim zaslađivačima, hormonskom neravnotežom, promjenama vremena ili pomanjkanjem serotonina.

Psihološke implikacije: Osobe koje pate od migrena u pravilu su pretjerano ambiciozne, teže besprijekornosti, samokritične, osjetljive na kritiku, neprestano tjeskobne i sklone potiskivanju emocija. Kao da su na rubu vrenja te neprestano u stanju napetosti. Osjećaju se preopterećeno životnim odgovornostima i katkad jednostavno požele udaljiti se od svih. Lako ih zaslijepe tuđi postupci i osjećaju kao da su “u mraku” te ne znaju što se događa oko njih.

Žive u strahu od odbacivanja i napuštanja. Perfekcionisti su i vjeruju da se moraju dokazivati kako bi drugima bili potrebni i kako bi im se sviđah. Lako podliježu frustraciji i razljute. se gotovo do bijesa ako netko od njih očekuje da učine nešto, a ne pruži im informacije ili oruđe potrebno da se to ostvari. Ne vole da im drugi govore što im je činiti, kako da nešto učine ili da im zapovijedaju.

Povezane emocije: Gnjev, bijes, zamjeranje, frustracija, prezir, gađenje, strava, stid.Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše – rasti i izražavati se; potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom.Što valja promijeniti: Stavove i misli

Multipla skleroza

Posrijedi je propadanje mijelinske ovojnice koja štiti živce. Ovojnica se upali i počinje gubiti funkciju pa dolazi do kratkog spoja u električnom protoku te do upale živca. Ponavljanje takvog nadraživanja uzrokuje sklerozu (otvrdnjavanje) i premda se ovojnica normalno obnavlja, oštećenje se događa prebrzo da bi se odvio proces iscjeljivanja. Multipla skleroza je degenerativna bolest središnjeg živčanog sustava koja može napredovati polako te na neko vrijeme čak nestati i ponovno se vratiti. Posrijedi je autoimuni poremećaj i doima se povezanim s virusom herpes zostera i Epstein-Barr virusom.

Psihološke implikacije: Najčešća implikacija je bolesnikova nesposobnost da vjeruje samome sebi, svojoj intuiciji ili procesu života – da će imati ono što mu je potrebno za preživljavanje. Prisutna je sklonost osjećaju neposjedovanja nadzora pa je osoba pretjerano usredotočena na raspored i planiranje. Odlučna je, tvrdoglava i mentalno kruta te vjeruje da je uvijek u pravu i da svi drugi griješe. Opire se promjeni sve dok potpuno ne shvati što ta promjena obuhvaća i kako će utjecati na nju.

Takvi ljudi iskazuju opsesivno-kompulzivno ponašanje. Smatraju da su jedini odgovorni za rješavanje problema svih drugih ljudi, ali kad ih se’ zamoli za pomoć, ljute se i smatraju da drugi iskorištavaju njihovu dobrodušnost. Skloni su pretjerano analizirati situacije i probleme. Zbog toga postanu mentalno sputani i neodlučni te se plaše učiniti bilo što u strahu da će pogriješiti. Radije bi ostali gdje jesu i izbjegavah odluke nego počinili pogrješku koju će zažaliti. Paraliza analize za njih je učestao problem.

Povezane emocije: Tjeskoba, gnjev, tuga, gađenje, strava, užas, strah od nepoznatoga, strah vezan uz opstanak i strah od izdaje.Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom.Što valja promijeniti: Misli.

Plantarni fascitis

Plantarni fascitis je čest uzrok boli u stopalu i peti. Posrijedi je kronični upalni problem prouzročen ozljedom ili pretjeranim istezanjem plantirnog ligamenta. Budući da plantarna fascija nije elastična, uslijed opetovanog istezanja nastaju mikroskopske napukline, koje se potom upale. Uslijed istezanja napete fascije u napuklinama se taloži kalcij. Ako se problem ne riješi, odnosno ako se plantarni ligament ne stabilizira i zaštiti, kalcij se sve više taloži i stvara koštana izbočenja. Ovo je stanje uobičajeno u ljudi koji mnogo vremena provode na nogama, plešu, redovito koriste pokretnu traku i trče.

Psihološke implikacije: Plantarni fascitis nosi dvije različite poruke. Prva je vezana uz osjećaj zaglavljenosti i strah od napredovanja tih ljudi. Dio problema je osjećaj da ne primaju potrebnu potporu, ali je i ne traže. U najvećoj su mjeri motivirani onime što je hitno umjesto onime što je važno, uslijed čega jača duboko zamjeranje. Teško im je zaključiti situacije i dovršavati poslove. Muči ih strah od nepoznatoga i zbog toga se osjećaju ukopano.

Nisu sigurni tko su i što moraju poduzeti da bi se nešto dogodilo. Ne osjećaju se uzemljenima u stvarnosti i u raskoraku su sa svijetom. Žive u svojem mentalnom svijetu i teško im je održavati prisutnost u sadašnjem trenutku.

Druga je poruka vezana uz njihovu sklonost nezadovoljstvu. Zbog toga se pretjerano naprežu i prisiljavaju činiti te postizati više. Plaše se predugo ostati na jednom mjestu jer strahuju da će život proći pokraj njih. U ostvarenju svojih ciljeva su nepokolebljivi i jure od jedne situacije do druge. Prema njihovu viđenju: ako je malo dobro, mnogo je bolje.

Povezane emocije: Zamjeranje, frustracija, tjeskoba, razdražljivost, gađenje.Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati vlastitim životom.Što valja promijeniti: Misli.

Prostata

Prostata je žlijezda veličine oraha koja proizvodi tekućinu za prenošenje spermija. Ujedno regulira protok urina iz mokraćnog mjehura i premda većina muškaraca nije sklona razgovarati o zabrinutosti zbog problema s prostatom, znatno ih opterećuju jer su muška inačica raka dojke. Nailazimo na tri osnovne vrste problema s prostatom:1. povećanje prostate zvano benigna hiperplazija prostate2. prostatitis, bakterijska infekcija3. rak prostate.

Psihološke implikacije: Ovi muškarci sebe shvaćaju kao samodostatne, odnosno vjeruju da se ne moraju oslanjati na druge. Teško im je izražavati emocije jer to smatraju znakom slabosti. Prisutan je stid zbog neispunjavanja tuđih očekivanja ili neodgovornosti; vjeruju da su na određeni način podbacili u svojoj ulozi skrbnika i zaštitnika. Osjećaju da su razočarali one koje vole, Što se može očitovati kao im-potencija. Potisnute su emocije gnjeva, krivnje i žalosti kao posljedice razvoda, gubitka radnog mjesta ili slabog zdravlja. Smatraju se neučinkovitima i nemoćnima te osjećaju da više nisu korisni. Problemi s prostatom u starijim godinama često su posljedica preuzimanja snažne muške uloge rano u životu, na što prisiljavaju majke koje svoje sinove potiču susprezati emocije i ponašati se kao muškarci na koje mogu biti ponosne. Majčina očekivanja nisu im dopustila naučiti izražavati se na zdrav način. Odnosi s očevima sklonim nadzoru i dominaciji također inhibiraju sposobnost razvijanja pozitivnih načina izražavanja emocija.

Povezane emocije: Stid, krivnja, žalost, tuga, razočaranje, gnjev, ravnodušnost.Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše – rasti i izražavati se; potreba tijela – povezivati se s drugim ljudima i osjećati se voljeno.Što valja promijeniti: Stavove i obrasce

Reumatoidni artritis

Posrijedi je autoimuni poremećaj uslijed kojega imunološki sustav pogrješno protumači dio tijela, kao što je kolagen u vezivnom tkivu zgloba, kao neprijatelja i napadne ga. Kolagen se razgrađuje i zamjenjuje ga ožiljno tkivo, koje zglob čini ukočenim ili nepokretnim. Među čimbenicima koji pridonose njegovu nastanku mogu biti genetika virusne i bakterijske infekcije, prehrambene alergije, kronična upala, slabost nadbubrežnih žlijezda te duže uzimanje aspirina i kortizona.

Psihološke implikacije: Prvi emocionalni čimbenik koji pridonosi nastanku reumatoidnog artritisa jest nezadovoljstvo – životom, samim sobom, odnosima, vlastitim tijelom i zdravljem. Osoba oboljela od reumatoidnog artritisa život smatra teškim i osjeća se razapeto između tuđih potreba i sebe. Prisutna je sklonost pasivno-agresivnom ponašanju. Depresija je učestala, kao i osjećaji emocionalne ranjivosti.

Život im je težak zbog unutarnjeg previranja, stanja emocionalnog nemira, opterećen je dugoročnom napetošću i nikada onakav kakav očekuju. Sebe doživljavaju kao zaglavljenog i nesposobnog napredovati, za što su krivi drugi ljudi, okolnosti ili zla sreća koja ih drži u toj situaciji. Stoga se ljute na sebe i napadaju se u svojim unutarnjim dijalozima. Pate od kroničnog gnjeva i zamjeranja. Umjesto da raspravljaju o problemima odgovornim za te emocije, oni ih potiskuju vjerujući da je bolje šutjeti nego stvarati problem.

Povezane emocije: Gnjev, ogorčenost, zamjeranje, krivnja, gađenje, tjeskoba.Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše – rasti i izražavati se.Što valja promijeniti: Stavove.

Herpes zoster

Virus herpes zoster potječe iz obitelji kojoj pripada i virus uzročnik vodenih kozica. Očituje se u obliku kožne erupcije akutnih upaljenih, preosjetljivih, bolnih mjehurića koji se pojave na trupu, duž perifernog živca. Posrijedi je akutna infekcija živčanog sustava. Aktivan virus uzrokuje povišenu tjelesnu temperaturu, bol u mišićima i jaku bol zahvaćenog dijela tijela.

Psihološke implikacije: Ove osobe imaju osnovnu temu da nikada nije onako kako bi trebalo biti. Stoga Žive u kroničnoj frustraciji i razočaranju. Lako se uznemire i uzrujaju ako se situacija ne odvija onako kako oni žele. Skloni su krajnje pomno pristupati zadacima, ljudima i životu jer strahuju da će se sve raspasti. Bijesni su zbog gubitka potpore i novca. Tjeskobni su i napeti zbog života i odnosa. Smatraju da drugi iskorištavaju njihovu dobrotu te iz njih cijede zadnju kap energije.

Toliko su usredotočeni na svoje tjelesne potrebe da se osjećaju odvojeno od vlastite duhovne prirode. Kad su preopterećeni, izoliraju se, izbjegavaju interakcije i prepuštaju samosažalijevanju. Ako ne ispune vlastita očekivanja, okreću se protiv sebe. Osuđuju i kritiziraju sebe do te mjere da stvaraju autodestruktivno ponašanje. Očajnički žele dokazati da si sposobni uspjeti i ostvariti svoje snove – te da to mogu učiniti bez ičije pomoći, što je istinsko proturječje jer očekuju da im drugi pomažu i pružaju potporu.

Povezane emocije: Razočaranje, gnjev, frustracija, stid, krivnja, zabrinutost.

Potrebe u temelju bolesti: Potreba tijela – povezivati se s drugima i osjećati se voljeno.Što valja promijeniti: Obrasce.

Moždani udar

Moždani udar je zastoj dotoka krvi u mozak uslijed kojega stanice mozga odumiru gdje god je došlo do zastoja. Čimbenici koji pridonose moždanom udaru mogu biti nepravilan rad srca, visok krvni tlak, dijabetes, visoka razina kolesterola u krvi, pretilost, pušenje, pretjerane količine soli i stres. Muškarci su u pravilu podložniji moždanom udaru i nego žene.

Psihološke implikacije: Ovi su ljudi zabrinuti, uzrujavaju se i nailaze na teškoće s povjerenjem. Često su agresivni, skloni dominaciji, svadljivi i neumoljivi u svojoj potrebi za nadzorom. Naprašiti su i usredotočeni na probleme umjesto na rješenja. Frustrirani su zbog ljudi koji kažu da će učiniti nešto, ali to ne učine. Stoga im je teško predati dužnosti drugima. Imaju kompulzivnu potrebu postizati sve više, ali su ogorčen: ako moraju nositi teret odgovornosti za nekoga.

Oni su na vrhuncu ili vrlo duboko, što znači da proživljavaju krajnje emocionalne uspone i padove. Kad dosegnu dno, zaokupe ih negativne misli koje sputaju mozak i izobličuju njihovo viđenje vanjskog svijeta. Doživljavaju ga kao nesigurnog i pokušavaju se izolirati kako bi se zaštitili. Skloni su depresiji i teško prihvaćaju promjenu. Potrebno im je da imaju moć nad svojim okružjem i agresivni su u nastojanju da je ostvare. Tajnoviti su i potiskuju osjećaje jer se plaše ranjivosti. S moždanim udarom povezani su i strah od nepoznatoga, strah vezan uz opstanak i strah od izdaje.

Povezane emocije: Gnjev, bijes, frustracija, zamjeranje, nesnošljivost, strava.Potrebe u temelju bolesti: Potreba uma – osjećati se sigurno i upravljati vlastitim svijetom.Što valja promijeniti: Misli.

Problemi sa štitnom žlijezdom, smanjena funkcijaHipotireoza je stanje smanjene aktivnosti štitne žlijezde, koja ne proizvodi dovoljno hormona da bi zadovoljila zahtjeve tijela. Zbog toga metabolizam usporava. Hashimotova bolest je najčešći uzrok nedovoljne aktivnosti štitne žlijezde te najčešći uzrok guše, povećanja štitne žlijezde.

Psihološke implikacije: Ovi se ljudi plaše zauzeti za sebe i izraziti svoje potrebe. Muče ih osjećaji manjkavosti i smatraju da svi mogu biti uspješni osim njih, jer situacija nikada nije pogodna – nikada nije pravo vrijeme ili mjesto. Skloni su prepuštati se samosažalijevanju i teško im je isplivati iz životnog mrtvila. Uspjeh je za njih nešto što im neprestano izmiče, koliko god se trudili.

Osjećaju kao da su uvijek u raskoraku sa svijetom i kao da se nikada ne uklapaju. Skloni su susprezati emocije i gotovo su tajnoviti. Njihova metafora glasi: “Govorim kako se osjećam, ali me nitko ne sluša”. Duboko su ogorčeni jer ih nitko ne sluša ili ne mari za njih. Osjećaju se usamljeno i bez potpore. Pate od niskog samopoštovanja i mukotrpno nastoje postići da ih drugi prihvate. Žele steći poštovanje drugih, ali su skloni potkopavati samoga sebe samoomalovažavanjem.

Povezane emocije: Tuga, očaj, frustracija, usamljenost, malodušnost.Potrebe u temelju bolesti: Potreba duše – rasti i izražavati se.Što valja promijeniti: Stavove.

5 2 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of

1 Comment
Inline Feedbacks
View all comments

[…] Bolesti i njihova skrivena značenja […]

1
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x