Paraziti tela

Počnimo od onog najneugodnijeg. (Tko je rekao da će biti samo ugodno?) Već smo se dotaknuli teme parazita svijesti. Međutim, postoje i paraziti tijela, a oni su vrlo podmukli neprijatelji. Podmukli su zbog toga, kao prvo, što suvremeni medicinski laboratoriji (tko bi to pomislio!) nisu u stanju otkriti njihovu nazočnost u organizmu. To je činjenica. (Bolnice jednostavno nisu opremljene potrebnim instrumentima. Zastarjele analize ne daju gotovo nikakve rezultate.) Kao drugo, nazočnost parazita rijetko izaziva izravne simptome. Paraziti tijela se skrivaju da ih se ne bi otkrilo. Čovjek se može osjećati sasvim dobro dok se istodobno u njemu štošta događa… No bolje da ne ulazimo u detalje.

Mnogi će prezirno odmahnuti rukom i reći da se to njih ne tiče! To postoji negdje daleko u Africi ili među beskućnicima. Ja perem ruke i zube i osjećam se izvrsno!

Koješta. Dobar osjećaj je varljiv i traje dok stupanj zaraženosti ne dosegne određenu razinu. Doduše, ima li smisla uopće govoriti o nekoj određenoj razini? Ako u meni i od mene žive neki stvorovi, trebam li se s tim pomiriti?
Malo tko je s time upoznat, ali raznovrsni paraziti, od raznovrsnih crva i glista do praživotinja, jednostaničnih organizama i gljivica, svojom brojnošću nadmašuju sve ostale vrste zajedno. Nijedan čovjek ne može sa sigurnošću znati što sve nosi u sebi ako nikada nije obavio specijalno čišćenje. Jednoznačan odgovor može dati jedino patolog poslije obdukcije. Prilikom obdukcije u pravilu se u crijevima umrlog bolesnika pronalaze gliste.

Od čega je bolovao taj čovjek? Nije bitno od čega. U osnovi piramide gotovo svih bolesti nalazi se zaraza parazitima. Oni se mogu naseliti ne samo u crijeva, nego i u bilo koji unutarnji organ, pa tako i u mozak i krv. Tradicionalni liječnici dugo su se i žestoko protivili toj činjenici. Kako je to moguće?

Krv je sterilna! U njoj ne može biti ničega stranog. Tako je bilo sve dok netko nije stavio krv pod snažan mikroskop te se pokazalo da u njoj plivaju komadići neprobavljene hrane, gljivice, čak i ličinke glista. Ne tako davno objavljene su i snimke na kojima je vidljivo kako tijekom operacije, iz srca koje pulsira liječnici vade parazite – izvlače ih pincetom, a oni se izvijaju i odupiru.

Čovjek se do određenog trenutka osjeća više-manje dobro u tom odvratnom suživotu, ali nastupi trenutak kad se prijeđe granica i zdravlje se počne naočigled urušavati poput kule od karata. Bolesnik dobiva dijagnozu, a uzrok ostaje nepoznat. Liječnici ne znaju pravi uzrok zato što ih u većini slučajeva i ne zanima: njihov je posao da pacijenta liječe svojim akademskim metodama dok god je živ.

To je istinita i ružna strana naše stvarnosti. Znanstvenici i liječnici protive se svemu što još nisu opisali u svojim disertacijama. Tek kada to opišu, to će postati “znanstveno” i “utemeljeno”. Dotad sve nerazumljivo i neproučeno treba proglasiti neznanstvenom profanacijom. Kao što se neki znanstvenici tvrdoglavo ograđuju od paranormalnih, “protuznanstvenih” pojava, tako i mnogi zagovornici službene medicine smatraju da nema potrebe posvetiti dužnu pozornost problemu parazita.

Ni jedno ni drugo nije lako proučavati i tumačiti pa je, izgleda, lakše to ignorirati.
Što nam čine ti nezvani gosti? Kao prvo, oni halapljivo gutaju hranjive tvari, vitamine i elemente u tragovima, osobito germanij i silicij, bez kojih organizam ne može normalno funkcionirati. Kao drugo, zagađuju organizam svojim toksičnim izlučevinama. I oni moraju “obavljati nuždu”, samo što je njihov zahod u vašem tijelu.

Jetra i bubrezi rade iz petnih žila, i to ne zato da bi nas zaštitili od vidljivih štetnih djelovanja, već da bi izlučili toksine koji su proizvod aktivnosti nevidljivih neprijatelja.
Zato čovjeka prije ili kasnije svlada neka bolest. Bolesti kao što su akutne respiratorne bolesti, rak, SIDA, dijabetes i hepatitis imaju jedan te isti primarni, prozaični i gnjusni uzrok – parazite.
Zarazne bolesti također su posljedica, iako indirektna, tog primarnog razloga. Kad ljudski organizam više nije u stanju nositi se s toksinima koji ga truju, gubi imunitet i obolijeva.

Nedavno je Svjetska zdravstvena organizacija objavila izvješća (nemoguće je pobjeći od činjenica!) iz kojih slijedi da i do 80 posto svih postojećih ljudskih bolesti direktno izazivaju paraziti ili su one posljedica njihove nazočnosti u našem tijelu.

Prema iskustvima patologa 90 posto obduciranih tijela vrvi crvima, praživotinjama i jednostaničnim mikroorganizmima. Prema nalazima biorezonancijske dijagnostike različitim parazitima zaraženo je 97 posto stanovništva, a osobito je velik postotak zaraze raznovrsnim dječjim glistama i trakavicama. Gljivičnim infekcijama zaraženo je više od 25 posto stanovništva.
Međutim, te su brojke vjerojatno umanjene zbog loše proučenosti problematike.

Prema iskustvima iscjelitelja koji su upoznati s problemom zaraze parazitima, toj je zarazi izloženo 100posto ljudi u ovom ili onom stupnju i obliku. Do srednjih godina ukupna masa parazita u tijelu iznosi od nekoliko do nekoliko desetaka kilograma, ovisnu o tjelesnoj težini čovjeka. Tu se ne ubrajaju samo gliste i crvi, nego i praživotinje, jednostanični mikroorganizmi i gljivice; oni obitavaju posvuda, u svim organima i međustaničnim prostorima. “Goste” može dobiti ne samo zapušteno afričko dijete, već i bilo koji čovjek koji se smatra civiliziranim i održava naizgled normalnu higijenu.

Zapravo postoji veliko mnoštvo različitih zaraze: od ćevapčića i slanine do rukovanja. To je lako! Moguće je čak i u majčinoj utrobi.
Osim što čine očitu fizičku štetu, paraziti tijela izravno djeluju i na čovjekovu svjesnost. Kako to čine – kemijskim ili nekim drugim putem – trenutačno nije bitno. Najbitnije je znati da takvo djelovanje postoji koliko god mi ne željeli u njega povjerovati.

Mnogi paraziti svoje domaćine doslovno pretvaraju u zombije. Popularna priča o tome kako se u čovjeka uvuče neki stvor i počne njime upravljati, nikako nije samo fikcija.

Evo što o tome piše doktorica biologije Jelena Krasnova:
Impresivne uspjehe u tehnologiji upravljanja domaćinom dostigao je kopljasti metilj čije ličinke žive u mravima, a odrasle jedinke – u parnoprstašima i neparnoprstašima. Njegove ličinke mogu upravljati ponašanjem mrava: podražujući mozak kukca, oni ga natjeraju da se uspne na vršak vlati trave i tamo ostane nepokretno visiti. Tako metilj povećava svoje izglede da ga zajedno s njegovim privremenim domaćinom pojede stoka. Kad je vruće, ličinke umanjuju svoj utjecaj jer nije u njihovu interesu da mrav ugine od žeđi: dopuštaju mu da siđe i osvježi se na vlažnom tlu.

Što tek svojim domaćinima čini toksoplazma! Ti jednostanični paraziti, čiji je privremeni domaćin miš, a stalni domaćin mačka, iznimno su zainteresirani da mačka bude uspješna u lovu. Toksoplazme naseljavaju mišji mozak, ali ne bilo koji njegov dio, nego onaj koji je odgovoran za osjet mirisa mačje mokraće.

Normalni miševi bježe kad osjete miris mačje mokraće dok zaražene miševe taj miris privlači.
Slično je i kod ljudi. Kad čovjek neprestano prostaci (to jest ne psuje, nego u razgovoru koristi psovki), uokolo razbacuje otpatke (hodajući, tek tako, bez razmišljanja baci praznu bocu ili omot) ili ljude koji ga okružuju zasipa negativnostima, može se sa sigurnošću reći da ima gliste. Takva je priroda parazita – oni se šire razbacivanjem nečistoće u doslovnom i prenesenom smislu.

Nazočnost parazita u tijelu očituje se na još jedan način: čovjek ne želi za to niti čuti, to ga razdražuje. Uz to se nastoji hraniti upravo takvom hranom koja pridonosi rastu i razmnožavanju parazita, tj. neprirodnom, sintetičkom, mrtvom. Prirodna hrana, osobito živa biljna hrana, jako je štetna za parazite, ali o tome ćemo govoriti kasnije.

Kako nezvane goste izbaciti iz tijela? Neki su narodi intuitivno u svoju svakodnevnu prehranu uveli biljke s izraženim protuparazitnim svojstvima. Primjerice, u Engleskoj i Izraelu to je češnjak, u Indiji brojni začini, u Meksiku ljuta paprika, u Rusiji hren, rotkvica i gorušica. Ove i druge dodatke dobro je stalno uzimati, ali nisu dovoljni da se izbace svi paraziti.

Treba prije svega provesti protuparazitni program. Danas postoji popriličan broj metoda i sve ih je moguće naći na Internetu pa izabrati onu koja nam odgovara. Na primjer, korisne su knjige Borisa Medvedeva Čistimo organizam od parazita i Nadežde Semjonove Očisti se od parazita.
Ali ni to nije dovoljno. Sasvim je sigurno da će protjerane goste zamijeniti drugi. Ta kako su se naselili ovi prvi? Znači li to da se treba neprestano čistiti i piti tablete? To je začaran krug, ali izlaz ipak postoji. Ubrzo ćete sve saznati.

Ako su stvari tako ozbiljne, zašto liječnici svijeta ne zvone na uzbunu, ne ulažu dodatne napore u istraživanje te problematike, ne zalažu se za liječenje stanovništva od parazita? Zašto traže nepostojeće lijekove protiv raka i SIDA-e? Zašto svako liječenje ne započnu oslobađanjem od skrivenih, ali očito patoloških poremećaja? Zašto liječe posljedice, a ne obraćaju pozornost na uzrok? Zašto ne propagiraju čišćenje organizma kao najhitnije pravilo higijene i pravilnu prehranu kao osnovu zdravlja? Zašto se svim tim bavi samo šačica entuzijastičnih iscjelitelja?
Zato što se i sami liječnici nepravilno hrane, ne čiste se i imaju gliste.

Paraziti upravljaju njihovom svijesti i zato liječnici nisu zainteresirani da ljudi budu zdravi. Apsurdno, zar ne?! Upitajte bilo kojeg liječnika želi li da se pacijent izliječi i više ne bude bolestan. Naravno, svaki normalan čovjek odgovorit će potvrdno. Pa to je očito! Ne, to uopće nije očito. Što se doista događa? Razmislite i prosudite sami.

Vadim Zeland

 

5 1 vote
Article Rating
Subscribe
Notify of
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x