Susret srodnih duša

“Kojim god putevima išli, pratiće nas gospođa Sudbina. Nailazićemo i na njene razne lekcije i obrasce. Njena strogost neosporno uliva poštovanje, jer njena je uloga da nam svojstveno našim potrebama, uruči adekvatne lekcije, pa makar bile zapisane u vidu znakova pored puta.

Prepoznaćemo trenutak kad u očima onog drugog budemo videli sebe. Prepoznaćemo susret sa Srodnom Dušom. Oči se ne zovu bez razloga ogledalo duše.

Dvoje ljudi kad u trenutku osete nepobitnu činjenicu da su već bili, jesu, i da će uvek biti jedno, čak i onda kada se opiru svojoj sudbini i pokušavaju da izbegnu jedno drugo, bez ijedne izgovorene reči, oni znaju da samo ako su zajedno mogu da budu kompletni u svakom pogledu.

Muškarac i žena, koji su Srodne (pripadajuće) Duše, ne moraju da izgovaraju reči volim te…

Nijedan čovek ne može da pokida veze između njih dvoje, čak ni oni sami. Sila koja je njih dvoje tako kreirala, svemoćna je i neuništiva. Veza između njih dvoje može da oslabi, njihovo konačno ujedinjenje se može odložiti, ali se ne mogu razdvojiti. Ona je utkana u točak vremena, diktirana višim vodstvom. Sigurno da je više od slučajnosti da se Srodne Duše, od celog sveta nađu u istom trenutku na istom mestu.

Ovakva “čuda” se mogu objasniti jedino zakonima metafizike. Ljubav je više od običnih osećaja, ljubav je pozitivan elektroimpuls. A najveći dokazi takvih ljubavi su oni koje razdvajaju geografske daljine, žive u drugim gradovima, u dalekim zemljama, pa čak su i drugog kulturnog porekla.

Što je zahtevniji sudbinski zadatak, ljubavni odnos je kompleksniji i duže traje, samim tim i njen ishod. Čak i onda kad se otkrije Srodna Duša, vrlo često se pojavljuju komplikacije u vidu testiranja, koje izazivaju dugotrajni bol. Samo onda kad se kontinuirano praktikuje tolerancija i praštanje, bol se može izbeći. Uzvraćanje na bol bolom, može samo da izazove još više obostranog bola, kroz karmičke uzročno-posledične efekte.

Svaka ljubav ima svoja iskušenja i prepreke. A da li ćemo to prevazići, u mnogome zavisi od obrasca po kojima se ova dva tipa ljubavi vode u kartoteci svemira. Duša se rađa i, zavisno od težine zadatka, prolazi u ovom životu. Može se naći u stalnoj potrazi za onim delom sebe u kome živi njeno sećanje o velikoj i srećnoj ljubavi do kraja života. Na tom ponekad dugom putu, zbog gubitka vere i nade, u osobi se može razviti samoljublje, bahatost, poigravanje tuđim emocijama. A onda kada najmanje očekuje, mogu joj se učiniti neke oči ili glas potpuno poznati, i da se u blizini te osobe oseća krajnje opušteno i prepoznatljivo, kao da se sto godina znaju.

Sigurno se i vama, bar jednom u životu, desilo takvo nekakvo poznanstvo s nekim. Ali, ako je u pitanju ljubavno prepoznavanje, često taj zanos i ushićenost prate patnja, tuga i bol. Zašto je to tako, sigurno ste se razočarani i mnogo puta ste se to pitali. U mnogim situacijama, dešava se da jedna osoba ne prepozna odmah osećanja koja gaji prema drugoj, ili strahuje da tu ljubav adekvatno pruži. Iz tog sudbinskog odnosa, koji je ograničen vremenom, najčešće proistekne patnja, a komunikacija bude mukotrpna, svedena na minimum, ili je uopšte nema, kao usled prekida filma.

Osoba, tokom života, može doživeti više ljubavi različitog inteziteta, a samo jednom onu pravu Sudbinsku, za kojom oduvek žudi. Tu nestaju sva pitanja, života i smrti. A reč odricanje, u takvoj bezuslovnoj ljubavi, više ne postoji.

Nije sudbina ono što očekuješ da ti se desi, nego ono što ni u snu nisi mogao zamisliti…”

5 2 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x