Svakodnevno procjenjujemo svoje postupke, uspoređujemo ono što jesmo i kakvi jesmo s onim što bismo željeli biti, i u skladu s tim imamo očekivanja od sebe:

stvarno “ja” – ono što jesam

idealno “ja” – ono što bih želio/la biti (želje, nade)

očekivano “ja” – ono što bih trebao/la biti (dužnosti, obveze, odgovornosti)

Rezultat ovih procjena i usporedbi je slika o sebi koja može biti manje ili više pozitivna ili negativna. Ako se stvarno “ja” ne slaže s očekivanim ili idealnim “ja” osoba će imati sniženo samopouzdanje. Kao posljedica toga osjećat se razočarana što nije ostvarila ciljeve (najčešće previsoke) koje je postavila sebi ili su joj postavili drugi. Bit će sramežljiva i nesigurna u svoje postupke i odluke.

Kod većine ljudi raspoloženja se mijenjaju ovisno o dnevnim situacijama u kojima se nađu. Pali ste ispit, svadili se s partnerom, imali neuspjelu prezentaciju – svi se ponekad osjećamo neuspješni, razočarani, tužni.

Međutim, samopouzdanje je nešto stabilnije od dnevnih promjena raspoloženja. Kod ljudi koji imaju normalnu dozu samopouzdanja životni uspjesi i neuspjesi privremeno utječu na doživljaj samoga sebe, ali samo do određene granice.

Suprotno, kod ljudi s niskim samopouzdanjem, ti svakodnevni usponi ili padovi jako utječu na sliku o sebi, jer se osoba ne razdvaja od svojih postupaka. Na svaki i najmanji neuspjeh reagiraju samo-optuživanjem. Proglasili su sebe krivima, jednom zauvijek zaključili kako su glupi, bezvrijedni, nesposobni. Zbog negativnog pogleda na svijet imaju osjećaj da svi uspijevaju u onome što rade, osim njih samih.

-stvara osjećaj usamljenosti, povećava anksioznost i podloga je za razvoj depresije

-onemogućava napredovanje i ozbiljno može ugroziti posao

-umanjuje kvalitetu odnosa s drugima i uzrokuje probleme u ljubavnim vezama

-potiče psihosomatske bolesti i različite vrste ovisnosti

Osobe s niskim samopouzdanjem ne traže pomoć, jer vjeruju kako je ne zaslužuju. Nisko samopouzdanje je odraz onoga kako su se naši roditelji ili staratelji odnosili prema nama u prošlosti.

Stječemo ga u djetinjstvu i nadograđujemo kroz život. Dobra vijest je, da ako i nismo dobili dovoljno pozitivnih povratnih informacija u djetinjstvu od naših skrbnika i okoline, imamo mogućnost izgraditi ga sada u odrasloj dobi.

Donošenje odluke da ćemo promijeniti ono što nas ne zadovoljava, najvažnije je u procesu promjene. Odluci prethodi svijest o vlastitom nezadovoljstvu i spoznaja da sami sebe sprječavamo u napretku. Kad jednom odlučimo da ćemo mijenjati jedino ono što možemo promijeniti – sami sebe, prionut ćemo na djelovanje bez odugovlačenja i sabotiranja.

Mijenjanje vlastitog ponašanja nije uvijek jednostavna i ugodna stvar. U to su uključene naše vrijednosti i uvjerenja koje smo godinama gajili i ponekad će biti potrebno nešto više truda i želje za promjenom, kako bismo neučinkovita uvjerenja i ponašanja promijenili u učinkovita i zdrava za nas. Osim toga, tu su uključeni i naši osjećaji. Mnoge ljude strah od promjene toliko blokira da ostaju u svojoj negativnosti i patnji, jer im poznato okruženje daje lažan osjećaj sigurnosti i mogućnosti kontrole nad životom. No rezultati istraživanja pokazuju da se većina naših strahova nikada ne ostvari i zato svaki napor u smjeru pozitivne promjene itekako ima smisla.

Da bi smo stekli više samopouzdanja moramo prije svega upoznati i prihvatiti sebe u cijelosti, kao i prihvatiti sve ono što nam se kod nas ne sviđa i što ne možemo promijeniti iz prošlosti.

Upoznajte sebe isprobavajući nove stvari i dopustite sebi neuspjeh. Umjesto oštrog samo-kritiziranja upitajte se:

Što sam naučio/la iz ovoga? i Što ću drugi put napraviti drugačije?

U izgradnji samopoštovanja od izuzetne važnosti je brinuti se za sebe i svoje potrebe. Umjesto neprestanog zadovoljavanja potreba drugih ljudi, svakodnevno razmišljajte što vi trebate? I počastite se!

Razvijajte bliskost s drugim ljudima, kad je potrebno tražite podršku. Odmaknite se od ljudi koji vam crpe životnu energiju i okružite se onima koji bude pozitivno u vama.

Probudite i potičite doživljaj uspjeha – uvažavajte male korake, imajte strpljenja za vlastitu postupnost i proces promjene, budite realistični u očekivanjima i ne odustajati pri neuspjehu.

Vježba za izgradnju samopouzdanja

Evo jedna jednostavna i učinkovita vježba koja snažno utječe na izgradnju samopouzdanja. Osvijestite svoje najvažnije sposobnosti, postignuća i vještine popunjavajući sljedeće rečenice što pozitivnije možete…

1. Nešto što dobro radim je…
2. Ponosan/na sam na to što…
3. Nešto što sam postigao/la je…
4. Jedna od mojih najboljih karakteristika je…
5. Pozitivni i realistični cilj kojem stremim je…

Napišite odgovore na papir i stavite na vidno mjesto ili na kartice koje ćete često imati u rukama (na dostupnom ili vidljivom mjestu: u torbi, džepu, radnom stolu…).

Čitajte što ste napisali barem jednom dnevno kako bi ste se podsjetili koje pozitivne značajke posjedujete!

Ako vam se ovo učini šašavim prijedlogom, promislite o sljedećem:

Većina naših ljudi bez problema nabroji svoje mane, popisu gotovo da nema kraja. S pozitivnim karakteristikama ide ponešto teže…

• “Niste dovoljno dobri”
• “Neuspješni ste”
• “Nemate pravo na…”
• “Nemate baš neke talente”
• “Niste posebni”…

I sada u ove izjave vjerujete!

Ovakva uvjerenja ste naučili u obitelji, školi, u društvu. Toliko godina ste slične izjave ponavljali sebi da ste stvarno u to povjerovali, sada su one dio vašeg nesvjesnog uma.

Sad vam preostaje (na sreću ne toliko puno godina!) osvijestiti i ponavljati sebi svoje pozitivne karakteristike. Učenje je proces ponavljanja sve do automatizma. Zato učite i sve ono dobro o sebi!

Kako to izgleda u praksi?

Iako se ova vježba čini jednostavnom, iskustvo polaznika naše radionice Jačanje samopouzdanja pokazuje da je većina ljudi slabo svjesna svojih pozitivnih kvaliteta. I ako su ih svjesni, vrlo teško im je na glas izgovoriti u čemu su sve dobri i posebni – u tom trenutku se često pojavljuje sram. Ponekad kažu: “Pa ne mogu se hvaliti, to je meni strano.”

Razloga za to ima više. Ljudi koji imaju manjak samopouzdanja u životu su imali malo pozitivnih povratnih informacija o njima samima (u obitelji, školi i na poslu). Oni uglavnom i ne ulaze u nove situacije koje bi im potencijalno mogle donijeti uspjeh, boje se ili ih je sram. Na taj način ne doživljavaju često uspjehe, bilo male ili velike. Bez osjećaja uspjeha, nema ni izgradnje samopouzdanja!

Drugi razlog tome je naša kultura i stil odgoja. Od malih nogu uče nas da se nije lijepo isticati. Ovo životno pravilo posebno vrijedi za žene. Polako se u našoj kulturi počela osjećati potreba za isticanjem i natjecanjem, pogotovo u poslovnom svijetu – sve veća konkurencija nas tjera na to. Teško je opstati čučeći u sjeni i misleći kako će nam se uspjeh dogoditi bez da svjesno, uz rad i upornost utječemo na njega. “Kako se dobro prodati na tržištu rada” postaje važna vještina – koja se svakako da naučiti!