Ženo, ne budi ni pokorna ni pobožna, poželjna si lepa, slobodna i luda

„Ženo, ne budi ni pokorna ni pobožna, poželjna si lepa, slobodna i luda“, ova rečenica je i danas jedna od najlepših ikada izrečenih ženskom polu. Nažalost, danas ne možemo poreći da nas čeka još dug put kako bi svi razumeli i sproveli ovu frazu u delo.

Nije dakle, pitanje biti muškarac ili žena, već poštovati svet i sve ljude koji ga naseljavaju. Ostavimo po strani stereotipe koji nas navode na pomisao da žena treba samo da eksploatiše svoje telo, da ignoriše njegove potrebe i da se žrtvuje za druge dok se ne iscrpi.

Neophodno je prestati hraniti ideju žene kao osobe koja mora da ugađa drugima, bez očekivanja ili ličnih potreba. Moramo da vratimo svoj identitet, skinemo masku koju ponekad nosimo sami i povratimo svoje pravo da živimo svoj život onako kako mi smatramo potrebnim.

 

Nepokorna žena, daleko od dominacije

 

Kako tvrdi španska spisateljica Alicia Gimenez Bartlett, „današnjim ženama ne treba niko da ih izdržava“. Ali istina je da biti žena u svetu koji se ponekad čini prilagođen muškarcima nije uvek lako, jer su neke ideje ukorenjene u nama i čine nas da padnemo u predrasude, a da toga nismo ni svesni.

Žena ima istu ličnu moć, istu sposobnost da oseća, oblikuje svoju budućnost, stvara i menja društvene strukture muškarca.

Junačko putovanje ženskog života

 

Muškarci i žene su po svom stanju jednaki kao jedinstveni i nezavisni ljudi. Pa ipak, patrijarhat je prisutan u našem društvu u beskonačnosti gestova, reči, slika, vrednosti, ideja i verovanja koja podstiču podnošenje žena na fizičkom i emocionalnom nivou.

Međutim, danas se milioni muškaraca i žena bore da nas podsete da jednakost ne treba uzimati zdravo za gotovo i da nije dodeljena svima. Da nas podseti da nisu naše polne razlike one koje određuju ko zaslužuje manje ili više poštovanje, više ili manje naklonosti.

Međutim, ne može se poreći da žene i danas nose ogroman teret na svojim plećima. Simbolički teret, koji legitimiše neke govore i koji nameće značenje svakom ponašanju koje žena preuzima.

„Najbolje doba žene započinje kada prestane da se nada da sreća dolazi od muškarca ili spolja i ispunjena je samoljubljem, poštovanjem prema sebi i ne gubi dostojanstvo ni za šta na svetu, čak i ako ovo znači biti sam “.

-Karla Galleta-

Živeti pokorno zbog verovanja društva koje još uvek nije postalo svesno ogromne nejednakosti, drame nasilja nad ženama ili objektivizacije ženskog tela čini nas ranjivim na probleme poput ekstremne anksioznosti, depresije, zavisnosti različitih vrsta, nemogućnost prilagođavanja itd.

Iz tog razloga, najbolja odbrana je stvaranje zajedničkih osećanja, koja postepeno poprimaju veću težinu u spoljnom svetu. Moramo prestati da verujemo da je jedina legitimna veza koju imamo zadatak da zaštitimo porodična: nijedna žena ne sme biti primorana da žrtvuje svoj identitet za nekoga drugog, čak ni za ljude koje voli.

Prestanimo da se osećamo krivima ako se nismo potrudili, prestanimo da nemamo veru u svoju vrednost i svoje sposobnosti. Prestanimo da ne dajemo sebi vremena da se opustimo, da zanemarimo svoja osećanja, da se osećamo obaveznim da udovoljimo drugima, da uvek budemo lepi, da ponovo uđemo u prototip „žene“ koju su nam prodali.

Moramo da počnemo više da razmišljamo o sebi i da prestanemo pasivno da živimo, padajući u rezignaciju, poslušnost, služenje i brigu o drugima, domu, porodici, deci …

Umesto toga, mi tražimo slobodu i lični identitet, ostavljajući po strani stereotip o ženskom identitetu. Ne pretpostavljamo da moramo da radimo određene stvari, zauzimamo određene stavove, imamo određena očekivanja ili mišljenja jednostavno zato što smo rođene žene. Moramo biti slobodni, ludi i lepi, od srca, kao i svaki čovek, kao i svaka osoba.

 

Prevod: VLADARKA, Izvor: https://lamenteemeravigliosa.it/donna-sottomessa-devota-bella/

0 0 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x