05 apr Ushićenje jednog prema drugom – nije dokaz snage ljubavi, već samo svedoči o velikoj usamljenosti koja joj je prethodila.
30 citata Eriha Froma o pravoj ljubavi, sreći, slobodi, nespokojstvu i usamljenosti.
1. Glavni životni zadatak čovjeka je da da život samom sebi, da postane ono što je potencijalno. Najvažniji plod njegovih napora je njegova sopstvena ličnost.
2. Ne moramo nikome ništa da objašnjavamo i odgovaramo, dok naši postupci ne pričinjavaju bol ili ne utiču na druge. Koliko je života bilo uništeno neophodnošću “objašnjavanja”, koje obično podrazumijeva da bi vas “razumjeli”, to jeste opravdali. Sude o vašim postupcima, i po njima – o vašim istinskim namjerama, ali znajte da je slobodan čovjek dužan da objašnjava nešto samo samom sebi – svom umu i svijesti – i malobrojnim, koji imaju pravo da zahtijevaju objašnjenje.
3. Ako volim, brinuću se, to jest, aktivno ću učestovati u razvoju i sreći drugog čovjeka, nijesam posmatrač.4. Cilj čovjeka je da bude svoj, a uslov za postizanje tog cilja je da bude čovjek za sebe. Nije to samoodricanje ni samoljublje, već ljubav prema sebi; nije odbacivanje individualnog – već utvrđivanje svog sopstvenog ljudskog ja: to su prave više vrijednosti humanističke etike.
5. U životu, ne postoji drugog smisla, osim toga, koji mu čovjek pridaje, otkrivajući svoju snagu živeći plodotvorno.
5 emotivnih rana iz detinjstva koje opstaju i kada odrastemo
6. Ako čovjek može da živi ne prinudno, ni po automatizmu, več spontano, tada on osvješćuje sebe kao aktivnu stvaralačku ličnost i shvata da život ima samo jedan smisao – sam život.
7. Mi smo to što smo sugerisali sami sebi i to što su nam drugi sugerisali o nama.
8. Sreća nije neki Božji dar, već dostignuće, nekog čovjeka u postizanju svoje unutrašnje plodotvornosti.
Nikada ne verujte intuiciji ako ne možete da odgovorite sa „DA“ na ova 3 pitanja
9. Za čovjeka je sve važno, osim njegovog sopstvenog života i umjetnosti življenja. On postoji zbog bilo čega, samo ne zbog samog sebe.
10. Suptilno osjećajan čovjek nema snage da se uzdrži od duboke tuge povodom nepovratih tragedija života. I radost i tuga su neizbježni doživljaji osetljivog čovjeka punog života.
13. Saosjećanje i preživljavanje pretpostavlja, da ja doživljavam u sebi isto to što doživljava drugi čovjek, i u skladu sa tim u tom doživljavanju on i ja smo jedno. Sva znanja o drugom čovjeku su stvarna toliko, koliko se oni oslanjaju na moje doživljavnje toga što proživljava on.14. Siguran sam da niko ne može da “spasi” svog bližnjeg praveći izbor za njega. Sve u čemu može da pomogne jedan čovjek drugome je da mu to otkrije istinito i sa ljubavlju, ali bez sentimentalnosti i iluzija, bez postojanja alternativa.
15. Život stavlja ispred čovjeka paradoksalan zadatak: s jedne strane da realizuje svoju individualnost, a sa druge da ga prevaziđe i pođe prema iskustvu univerzalnosti. Samo svestrani razvoj ličnosti može da se uzdigne iznad svog Ja.
16. Ako dječija ljubav proizilazi iz principa: “Ja volim, zato što sam voljen.”, zrela ljubav proizilazi iz principa: ” Ja volim, zato što ja volim.” Nezrela ljubav viče: “Volim te jer si mi potreban!”. Zrela ljubav rasuđuje: “Potreban si mi, jer te volim.”.
17. Ushićenje jednog prema drugom – nije dokaz snage ljubavi, već samo svedoči o velikoj usamljenosti koja joj je prethodila.
18. Ako čovjek doživljava ljubav po principu posjedovanja, to znači da on teži da liši objekta svoje “ljubavi” slobode i da ga drži pod kontrolom. Takva ljubav ne daruje život, već ga davi, uništava, guši, ubija.
19. Većina ljudi vjeruje da ljubav zavisi od objekta, a ne od sopstvene sposobnost da se voli. Oni su čak ubijeđeni da, ako oni ne vole nikoga osim “voljenog” čovjeka, da to dokazuje snagu njihove ljubavi. Ovdje se javlja zabluda – usmjerenje na objekat. Ovo je slično stanju čovjeka, koji želi da slika, a umjesto da uči slikarstvo, tvrdi da samo treba da pronađe odgovarajuću prirodu: kad se to desi, on će prelijepo slikati, pri tom to će se desiti samo od sebe. A ako stvarno volim nekog čovjeka, ja volim sve ljude, ja volim svijet, ja volim život. Ako mogu da kažem nekome “volim te”, ja moram biti sposoban da kažem “Volim sve u tebi”, “Volim zahvaljujući tebe cio svijet, volim u tebi samog sebe.”
Nikada ne prebacujte na tuđa leđa odgovornost za ono što se dešava u vašem životu.
20. Karakter deteta je replika karaktera roditelja, on se razvija kao odgovor na njihov karakter.
21. Ako je čovek sposoban da celovito voli, tada on voli i sebe; ako on može da voli samo druge, on ne može da voli uopšte.
22. Obično se smatra da je zaljubljenost vrhunac ljubavi, u to vrijeme kada je to tek početak i samo mogućnost sticanja ljubavi. Obično se smatra da je to rezultat tajanstvenosti i naklonosti dvoje ljudi jednog prema drugom, nekog događaja koji se odvija sam po sebi. Da, usamljenost i seksualna želja čine zaljubljenost lakim činom, i tu ne postoji ništa misteriozno, ali to je uspjeh koji odlazi jednako brzo kao što je i došao. Slučajno voljenje ne postoji; tvoja sposobnost da voliš izaziva ljubav, isto tako kao što zainteresovanost čini čovjeka interesantnim.
23. Čovjek koji ne može da stvara, želi da uništava.
24. Iako je čudno, ali umjeće da se bude sam je preduslov za sposobnost da se voli.
25. Koliko je važno da se izbjegavaju prazne priče, isto tako je važno da se izbjegava loše društvo. Pod “lošim društvom” ja smatram ne samo poročne ljude – njihovo društvo treba izbjegavati zbog teških i štetnih uticaja. Ja imam u vidu takvo društvo “zombi” čija je duša mrtva, iako je tijelo živo; ljudi sa praznim mislima i riječima, ljudi koji ne razgovaraju već pričaju, ne misle, već iskazuju javno mnjenje.
26. U voljenom čovjeku treba nalaziti sebe, a ne gubiti sebe u njemu.27. Kada bi stvari mogle da govore, tada bi na pitanje “Ko si ti?” pisaća mašina odgovorila: “Ja sam pisaća mašina”, automobil bi rekao “ja sam automobil” ili tačnije “ja sam Ford” ili “Bjuik” ili “Kadilak”. Ako pitate čovjeka ko je on, on odgovara: “Ja sam fabrikant.”, “Ja sam radnik.”, “Ja sam doktor.” ili ” Ja sam oženjen čovjek.” ili “Ja sam otac dvoje djece.” a njegov odgovor označava skoro isto to, što bi značio odgovor stvari koje govore.
28. Ako drugi ljudi ne razumiju naše ponašanje, šta je to? Nihova želja da radimo samo tako kako oni shvataju, to je pokušaj da diktiraju nama. Ako to znači biti “asocijalan” ili “neracionalan” u njihovim očima, neka. Najviše ih vrijeđa naša sloboda i naša hrabrost da budemo svoji.
29. Naš moralni problem, to je ravnodušnost čovjeka prema samom sebi.
30. Čovek je centar i cilj svog života. Razvoj svoje ličnosti, realizacija svog unutrašnjeg potencijala je najviši cilj, koji jednostavno ne može da se mijenja ili da zavisi od drugih navodno viših ciljeva.
