7 karakteristika ljudi koji su prošli traumu u detinjstvu

Intenzitet traumatičnog događaja varira od osobe do osobe. Trauma iz detinjstva može izazvati zastrašujući strah od napuštanja do fizičkog zlostavljanja i bilo čega između ta dva. Mnoge odrasle osobe u  toku svojih života primorane su da se suoče sa traumom koju su doživele kao deca.

Ponekad, mi jednostavno krijemo stvari zato što je to lakše, nego da se zaista suočimo sa njima. Mi čak to radimo nesvesno da bi se zaštitili. Ali važno je da se suočimo sa tim problemima tako da konačno možemo biti oslobođeni tog tereta.

7 karakteristika koje dele ljudi koji su prošli traumu u detinjstvu

  1. Panični napadi

Oni koji su morali da se suoče sa traumom u detinjstvu često se bore sa anksioznošću kako su stariji. Nalaze da je teško da procesuiraju puno stvari odjednom. Od čega god da su patili kao deca to i dalje utiče na njih tako što ih čini nervoznim. Oni su uvek na oprezu zato što vide ceo svet kao preteće mesto.

To je razlog zašto se oni često uspaniče čak i kada znaju da zaista nema razloga da paniče u toj situaciji. Oni moraju da pate putem paničnog napada svaki put kada se suočavaju sa čak i najmanjom formom stresa.

  1. Planiranje

Bilo koje traumatsko iskustvo iz detinjstva može u potpunosti transformisati ostatak vašeg života. Bićete anksiozni zato što želite da budete sigurni da se nikada nećete naći u takvoj situaciji, ili u sličnoj situaciji, nikada više u vašem životu. To čini da ste vi veoma oprezni sve vreme i ne želite da preuzimate rizike, čak iako znate da su važni.

Vi volite što se nalazite na mestu gde se osećate prijatno, čak iako vas to sprečava da ostvarite pun potencijal. Vi jednostavno izvršavate sve zadatke koji su neophodni, ali ne pritiskate sebe da budete najbolja verzija sebe koja možete da budete.

  1. Preplavljuje vas strah

Trauma može da vas povredi na hiljadu različitih načina, na neke koje čak i ne možete da razumete dok ne budete stariji. Deo tog iskustva je fobija koju razvijate od određenih stvari zato što ih vaš um povezuje sa bolom kroz koji ste morali da prođete. To može biti bilo šta, od straha od određene vrste alkohola do mnogo zastrašujućih stvari kao što je npr. da budete unutar vozila koje se pomera itd.

Važno je da pokušavate da pobedite te strahove, pre nego što počnu da konrolišu svaki aspekt vašeg života. Mi nikada ne možemo da znamo da li ćemo naići na nešto što će nas uplašiti, pa je zato bolje da pokušavamo i radimo na našim problemima zato što zapravo znamo da te stvari nemaju moć da nas povrede više.

  1. Izolujete se

Kada prođete puno toga, ponekad je mnogo lakše da krijete sebe od sažaljenja, saosećanja, krivice i svih drugih emocija koje ostatak sveta pokušava da projektuje na vas, čak iako nisu bliski sa vama. Vi možete da mrzite sažaljenje ili se možete plašiti da će drugi ljudi upućivati grube osude ka vama.

Time što ćete se osigurati da izlazite u društvo samo onda kada je to apsolutno neophodno, vi krijete sebe od radoznalih očiju drugih ljudi. To se zove socijalno anksiozni poremećaj i nemojte zaboraviti da uvek možete da potražite pomoć zbog toga.

  1. Postajete pasivno – agresivni

Obično je lakše okolišati nego se suočiti direktno sa uzrokom svojih problema. Kada su ljudi previše uplašeni da se penju uz merdevine, oni provode puno vremena tako što pokušavaju da potisnu ljutnju i ozlojeđenost koje su se ugnezdile duboko u njima. I dok oni mogu vremenom biti uspešni, nešto od toga će vremenom naći svoj put napolje.

Oni možda neče biti spremni za direktno suočavanje, ali će početi da se nose sa tim na pasivno-agresivan način u pokušaju da ostanu suptilni dok u suprotnom varaju sebe. Oni možda misle da izbegavaju negativnost, ali oni prosto lažu sami sebe.

  1. Stanje konstantne tenzije

To traumatično iskustvo desilo se pre mnogo, mnogo vremena, ali nekim ljudima je teško da ta iskustva puste. Oni su svesni da su se okolnosti promenile, ali oni se uvek pripremaju u slučaju da se ti problemi vrate, neki to rade čak nesvesno. Njihov mozak radi po principu bori se ili beži i to uzrokuje dobrim delom unutrašnji konflikt.

Oni se nalaze u stanju konstantne tenzije što ih sprečava da žive život koji treba da žive. Oni nikada nisu bezbrižni po pitanju bilo čega. To se obično vidi kod osoba koje prežive fizičko zlostavljanje, ali se takođe javlja kod onih koji su imali nervne slomove zbog previše stresa.

  1. Pravite žrtvu od sebe

To se dešava kada žrtva nekog tipa traume postane previše navikuta na tu ulogu. Prema njima su se odnosili kao prema bespomoćnoj žrtvi previše dugo i toliko njih je to radilo da su oni stvarno počeli da veruju u to. Ali jednom kada pažnja prođe, osećaju da plutaju u životu.

Oni pokušavaju da se suoče sa tim tako što i dalje prihvataju ulogu žrtve. Oni nalaze da je sigurnije da izvršavaju naređenja, nego da ih daju. Oni su poslušni čak i kada se ne slažu sa naređenjima koja su im data. Na taj način oni se osećaju mnogo sigurnije.

 

 

 

Izvor: psihocose

0 0 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x