Patnja je znak da nešto ne ide kako treba – Prestanak pušenja obično je povezan sa novom fazom unutrašnjeg života.

Često nam se u životu  ponavljaju iste situacije u kojima se bude inferiorne, samouništavajuće i inertne ideje koje nas teraju da se uvek ponašamo i osećamo isto. To su nevidljive prepreke koje nam ne dozvoljavaju rast i napredak, koje zamračuju sunce našeg života i sprečavaju iskoriscavanje naših potencijala i životnih prilika.

Tako provedemo godine boreći se sa sopstvenim demonima, često razumevajući druge, ali ne nalazeći razumevanje za sopstvenu prirodu i odgovore na pitanja vlastite svrhe života.

Ta iracionalna sila je vlastiti trn koji smo razvili kao odbrambeni mehanizam, koji nam je zaprečio dalji rast, okrećući se sve više protiv nas ne bi li nas podsetio da je vreme da ga uklonimo, probijemo zid izvan polja poznatog  i kročimo u nepoznato.
Koliko nam je strah od nepoznatog doneo propuštenih prilika, no mi smo se držali poznatog terena i radije odabrali dobro poznatu patnju. Mi se opsesivno držimo svoje patnje jer mislimo da nam pripada, ali patnja je refleksija vlastite gluposti i neznanja, nepoznavanja samog sebe. Prihvatajući patnju mi zaključavamo svoj trn unutra i puštamo da nas ranjava.
Toga postanemo svesni tek kada pronađemo načina da izađemo iz takve situacije i kada pogledamo sa određene vremenske distance. Kada nam treba ta vremenska distanca, to je znak da smo nerazvijeni.
Patnja je znak da nešto ne ide kako treba i da je potrebno menjati smer, a ne nastavljati istim putem.
Suludo je činiti istu stvar, a očekivati drugačije rezultate.
Godine nam prođu u iščekivanju da se nešto desi samo od sebe, umesto da promenimo kurs delovanja i pronađemo adekvatan ključ. Patnja nije dobar učitelj ali je nekada neophodna, ako je to izbor našeg bića. Mi iznutra donosimo odluke i pravimo izbore, prema stanju našeg duha. Nerazvijen duh treba patnju, treba iskustva koja će ga izlupati i na taj način “nasilno” otvoriti oklop.
Nekada se to otvaranje dešava kroz šokantne događaje, rezove bez anestezije. Sve se to dešava sa jednim ciljem – radi odstranjivanja trna koji nas povređuje i zaprečava rast i razvoj našeg bića. Kada god doživimo neku nezgodu ili nesreću, posekotinu, lom noge ili ruke, udarac, svađu, stres, nervni kolaps – trebamo znati da je to uzrokovano unutrašnjim stanjem duha.
Potisnuti bes će privući fizičku povredu, opekotinu, a u dugoročnom smislu bolest, on je trn koji je zariven u naše unutrašnje biće i jedini jezik koji on razume jeste nasilje, tako da mi nesvesno činimo nasilje prema sebi  kroz svoje ponašanje i privlačimo nasilnost izvan, ljude koji nas povređuju verbalno ili fizički, sve dok ne oslobodimo taj aspekt svoje ličnosti.
Bes se akumulira u jetri i žuči,  oslobađanje se uvek odvija na fizičkoj i duhovnoj razini. Većina nas ima manje ili više kamenja zaglavljenog u žučnim kanalima jetre, što sprečava jetru da proizvodi dovoljno žuči.
To je nesvesna tenzija da se potisne i “zaglavi” bes na fizičkom nivou, koja s vremenom dovodi do narušavanja zdravlja, s obzirom da dolazi do usporavanja probave i apsorpcije hranjivih tvari, te slabijeg rastvaranja holesterola što doprinosi njegovom povećanju, što opet uzrokuje kardiovaskularne bolesti, ekceme, hipertenziju, gastritis, karcinom i niz drugih bolesti.
Sve je to ustvari proces samouništenja koji uzrokuju iste takve samouništavajuće ideje na mentalnom i duhovnom nivou, odnosno tiho nasilje kojim sami sebe razaramo. Kako će se odvijati taj proces samouništenja najviše zavisi od našeg temperamenta ličnosti i povezanih telesnih tekućina.
Jedan flegmatik neće isto reagovati kao kolerik, jer su to dva potpuno suprotna tipa ličnosti. Flegmatik je pasivan, skoro bez reakcija, dok kolerik reaguje snažno i impulsivno. Kolerik će pre privući oboljenje kardio-vaskularnog tipa, dok će flegmatik dati sklonost ka zadržavanju tečnosti, nemogućnost da otpusti određene emotivne sadržaje što gomila razne materije i tumore u organizmu. Sangvinik će reagovati na nervnoj bazi, a melanholija daje dug, težak i dosadan život pun tuge i sklonost depresivnom rapoloženju.
Mi smo uglavnom mešavina dva i više temperamenata, ali obično je jedan temperament dominantan i presudan kada su u pitanju naše reakcije i sklonosti.
Zanimljivo je da melanholičan temperament spada u stvaralački, jer najveća remek-dela filozofije, umetnosti i književnosti su plod melanholičnog temperamenta.
Dovoljno je reći da je Saturn vladar melanholije, on je ujedno najteži “klin” mudrosti koji se doseže kroz vlastitu bol i iskustvo. Mnogo više o tome se može pročitati u knjizi “Saturn i melanholija” koja se smatra “najučenijom knjigom našeg doba”.
Često nam nedostatak svesti o očuvanju vlastitog zdravlja, te unošenje raznog smeća i otrova u organizam govori upravo isto ono što se dešava na duhovnom nivou.
Nije džaba rečeno – u zdravom telu, zdrav duh.
Kada se počnemo duhovno pročišćavati to automatski povuče potrebu za zdravijom ishranom i fizičkom aktivnošću.
Ako smo se opredelili za program pročišćavanja jetre, to obavezno prati neki unutrašnji poriv za promenom.
Ako smo odlučili da prestanemo pušiti, to takođe pokreće određeni segment promene na psihološkom i emocionalnom nivou, pušenje obično podrazumeva slabu percepciju stvarnosti, potrebu za bezanjem i filtriranjem opažajnih sadržaja sa tenzijom odbacivanja onoga što ne želimo videti.

Prestanak pušenja obično je povezan sa novom fazom unutrašnjeg života.

Izvor:
0 0 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x