Sadizam i mazohizam kao patologije su rijetke, a češće su kod muškaraca

Kad govorimo o zadovoljstvu u se*su koji je povezan s trpljenjem boli govorimo o mazohizmu, odnosno o jednoj vrsti parafilije (patološka se*sualna sklonost), gdje se seksualni užitak može osjetiti jedino uz osjet jake boli. “Suprotno općem mišljenju, mazohisti su uglavnom muškarci, a ne žene. Radi se uglavnom o muškarcima koji su vrlo visoko pozicionirani kao npr. direktori, političari, suci i bankari”, objašnjava dr. Vesna Oršulić, Gestalt psihoterapeutkinja i nastavlja: “Leo (1981.) smatra da u pozadini stoji potreba za bijegom iz strogo kontroliranog javnog života, a Baumeister (1988.) misli da je to bijeg od visokog stanja samosvijesti usmjeravanjem na tjelesne osjete.”

Orgazam u djetinjstvu – mogući uzrok

Oršulić, kaže da podrijetlo svih parafilija pa tako i mazohizma leži u ranoj se*sualnoj anamnezi osobe: “U njihovim povijestima bolesti postoji podatak o prvom orgazmu već s manje od deset godina i uvijek je to bilo povezano s prethodnim osjetom boli, udarcima po stražnjici, rukom, remenom, bičem i slično.”

Koja je razlika između uloge sadista i mazohista u se*sualnom odnosu i je li moguće da oni ikada zamijene uloge, Oršulić objašnjava:

“Sadizam i mazohizam kao razvijene i isključive parafilije (patološka se*sualna sklonost) u populaciji su rijetke, odnosno registriraju se u 5 do 10 posto i to 72 posto kod muškaraca i 28 posto kod žena. Varijacije sadizma idu od ‘nježno’ strogo kontrolirane igre kakvu nalazimo u  filmu ‘Pedeset nijansi sive’, pa sve do vrlo agresivnih ponašanja. Jedan dio sadista može doživjeti se*sualni užitak samo, ako nađe žrtvu, dok drugi mogu uživati i ako partner prihvaća ‘igru’.”

Mazohisti teže pronalaze partnere

Igre idu od vezivanja, lupanja po stražnjici, “fizičkog savladavanja” obično kod partnera kojem se vjeruje, sve do bolnog bičevanja, djelomičnog davljenja i gušenja. Mazohisti obično teško pronalaze partnere koji su ih spremni ozlijediti pa dolazi do samoozljeđivanja koje je obično bizarno ili traženja takvog užitka od prostitutki. “Leo,1981. smatra da dio užitka leži u njegovoj erotskoj prirodi i činjenici da se ‘krše’ pravila uobičajenog seksualnog ponašanja”, kaže doktorica i objašnjava da osobe s BDSM sklonostima mogu uživati i u “običnom” seksu:

“Osim kod vrlo rijetkih osoba, većinom se sado-mazo igrice unose kao razbibriga i osvježenje u neke veze, a nisu jedini izvor užitka. Vjerojatno se toj činjenici može zahvaliti ogroman razvoj industrije koja prati takve oblike se*sualnog zadovoljavanja, od izrade lanaca, bičeva, uređaja za ‘mučenje’, do časopisa, on-line kompjuterskih igrica do interaktivnih ‘chatova’ ili restorana te ‘privatnih’ klubova za socijalno druženje.”

Kada stvari izmaknu kontroli

Kako sklonost sadizmu ili mazohizmu može utjecati na partnerske odnose, doktorica objašnjava: “Sadomazohizam kao povremena vrsta se*sualnog uživanja rijetko stvara problem među parovima, ako partner želi sudjelovati. Međutim, ako jedna strana ne želi, odnos zapada u krizu i psihoterapija je obično nužna. Budući da se u ovom slučaju radi na psihološkim ranama nastalim u ranom djetinjstvu, terapija je dugotrajna, ali uspješna. Ipak, ne odlučuju se svi na terapiju pa tako neki radije žrtvuju odnos nego da odu kod psihologa. Za partnera takve osobe, najbolje je da ode iz takve veze.”