Najzdraviji ljudi se ne uklapaju u društvo u kojem žive – Maslov

„Najzdraviji ljudi, po Maslovu, nisu istovremeno ljudi za koje bi se reklo da su dobro uklopljeni u drustvo u kojem zive. Procenjujuci po dotadasnjim merilima, te osobe stoje po strani od osnovnih kriterijuma drustvene prilagodjenosti, ali to ne znaci da su bolesne. Naprotiv, stanje njihovog duha predstavlja sustu suprotnost bolesti. Po Maslovu, bolesno je savremeno drustvo.

Dobra prilagodjenost takvom drustvu, sto je pre njega prihvatano kao znak duhovne zrelosti, ne znaci da je osoba zdrava, a jos manje srecna.

On pise:

‘Samoaktualizujuce osobe nisu dobro prilagodjene, u naivnom smislu slaganja sa kulturom u kojoj zive i identifikovanja sa njom. One se sa kulturom usaglasavaju na razne nacine, ali se u svakom od tih nacina u izvesnom dubokom smislu odupiru, saobrazavaju i zadrzavaju izvesnu unutrasnju nezavisnost.”

 

Karakteristike licnosti cije je osnovno opredeljenje teznja ka samorealizaciji su sledece:

 

Jedna od najistaknutijih osobina takvih ljudi je na prvi pogled paradoksalna – nedostatak egocentricnosti, usmerenost na resavanje problema drugih ljudi.

Dalje, sve samoaktualizujuce osobe su kreativne, bilo u oblasti nauke i umetnosti, bilo sto kreativnost izrazavaju oplemenjivanjem svakodnevnih banalnih aktivnosti. Kreativnost ovakvih ljudi tesno je povezana sa jos jednom njihovom osobinom – stalnom svezinom i neponovljivoscu njihovog opazanja. Tamo gde je za druge ljude svet sasvim istrazen, dobro znan, pljosnat i isposten, ove osobe iznova otkrivaju novo i uzivaju u njemu.

Kod vecine takvih bica primetna je veca sposobnost da uoce laz, prozru konvencionalnost i izvestacenost.

Sposobnost koja se ponekad naziva kapacitetom ljubavi, da daju i prihvate ljubav drugih, kod osoba koje teze samoaktualizaciji daleko je veca nego kod osoba drugacije usmerenih. One su u stanju da potpunije i nesebicnije vole i da odrzavaju mnogo dublje emocionalne veze od ostalih clanova drustva.

I kod njih se povremeno srecu izlivi jake kriticnosti prema drugima i napadi besa, obicno dok su mladji. Uprkos tome i uprkos svojoj distanciranosti od konvencionalne kulture u kojo zive, oni prema ljudskom rodu gaje snazno osecanje naklonosti i identiteta.

Ove osobe poseduju izostrenu sposobnost razlikovanja dobra i zla, i, istovremeno, veoma veliku toleranciju prema nesposobnosti drugih ljudi za takvu razliku.

Maslov je kod njih ustanovio cudno osecanje za humor. Oni ne vole negativni humor, humor zasnovan na neprijateljstvu prema drugim drustvenim grupama i to, kako je on verovao, usled odsustva osecanja nesaigurnosti na kome je umnogome takav humor zasnovan.

Samoaktualizujuce osobe imaju izostren smisao za visi humor, koji je Maslov nazvao filozofskim humorom, zasnovanom na uocavanju apsurda univerzuma u kome zive.

Samoaktualizujuce osobe nisu imune na nedostatke licnosti, strepnje i strahove. Ali ovi kod njih bivaju uzrokovani objektivno postojecim problemima, a ne iskrivljenim opazanjem stvarnosti, sto karakterise neuroticare.

Oni su takodje sposobni za ponasanja koja se u nasoj kulturi opisuju kao neugladjenost ili grubost. Kada takvu osobu prevari dugogodisnji prijatelj, u stanju je, uprkos velikoj toleranciji, da raskrsti sa njim naglo i zauvek bez ikakve sentimentalnosti. O ovoj njihovoj karakteristici Kolin Vilson pise: ‘Mora se imati na umu da su oni veoma jaki ljudi. To im omogucava da ispolje hirursku hladnokrvnost kad god je to neophodno, daleko iznad dosega prosecnog coveka.’

5 2 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x