23 apr Kad zračite svetlošću – nervirate one koji žive u mraku
„Zavist je hiljadu puta gora od gladi, jer je duhovna glad,“ – Miguel de Unamuno, španski filozof.
“Ako je smeh zarazan, hajde da napravimo epidemiju.”
Verovatno ste naišli na situaciju kada, blistajući od sreće, želite da podelite taj osećaj sa celim svetom, a kao odgovor dobijete ljude koji vas samo koso gledaju sa neodobravanjem. Zašto je vaša unutrašnja svetlost tako dosadna ljudima koji žive u tami? Zaista, to se dešava stalno.
U našem životu postoje ljudi koji su bukvalno ispunjeni svetlošću i osvetljavaju sve oko sebe, a oni koji „sijaju tamom“ zaslepljuju nas svojom otrovnošću. Najupečatljivije je što se ove otrovne „lampe“ pojavljuju tačno u trenutku kada smo srećni i želimo da „zagrlimo ceo svet“ – da podelimo svoju radost sa svima.
Ustvari, oni vas apsolutno ne zanimaju i ne trebaju vam, baš kao i za sve ostale – oni su vrlo destruktivni. Pravi prijatelji su oni koji ne samo da pružaju rame u teškim vremenima i podržavaju, već i dele radost i sreću sa vama. Svetlost i tama su deo ljudske prirode. Neko u duši ima svetlost, neko ima mrak, odnosno zavist i bes. Problem je što moramo komunicirati sa tim „nosiocima tame“, a na žalost – oni truju našu „svetlost“. Svetlost duša drugih ljudi bukvalno im reže oči, izaziva „trovanje“ i gnev.
Činjenica je da neki ljudi imaju potrebu da vam uzmu svetlost da bi se osećali bolje. Samo zlo živi u njihovoj duši, zavist umesto krvi teče njihovim venama. Izgledaju kao gljive koje su naizgled jestive, ali ustvari su opasne po život.
Ista stvar se događa sa zlim ljudima: oni se uprljaju u naše poverenje, zaklinju se u večnu ljubav i prijateljstvo, ali u stvari žele samo jednu stvar – da truju, da ne blistamo tako vedro, nervirajući ih našom radošću i otvorenošću.
Ali ako osoba nije u stanju da deli našu sreću, šta onda radimo pored njega?
Što duže ostajete sa toksičnim ljudima, to je teže vratiti se u svoje bivše stanje. Kada imamo radost u svojim srcima, žurimo da je delimo sa onima koje dobro poznajemo. Ovo je apsolutno normalna reakcija: želeti reći drugima da smo je pronašli – našu malu sreću na Zemlji. Svako to radi na svoj način. Neko napiše post na društvenoj mreži, neko nazove i kaže najnovije vesti, drugi pišu poeziju …
Postoji puno načina, ali suština je ista – želimo da podelimo svoju radost sa nekim, tako da ona postane još svetlija u duši. U takvim trenucima naletite na nezadovoljne poglede i zavidne njuškice – ne možete zamisliti ništa gore. I onda radost jednostavno “odlazi”.
Naš uspeh puno zavisi od izbora partnera – naučno je dokazano
Očekujemo osmeh zauzvrat, radost ili reči: „Oh, ovo je fantastično! Čestitamo, druže! ” Ali našu svetlost dočekuje beznadežna tama. Tama zavisti i zlobnosti. I svetlost počinje da bledi … Kao da nam je neko presekao krila u letu. Emocije blede, radost negde nestaje …
Ako se ovo ponovi sa vašim prijateljem ili voljenom osobom – vreme je da razmislite šta zapravo radite zajedno. Sreća je zaista zarazna, ali samo za one koji takođe blistaju iznutra. U „narodu tame“ tuđa radost izaziva nelagodu i agresiju. Samo ne mislite da je problem u vama! Ništa lično! Njihova nezdrava reakcija povezana je isključivo sa njihovim povredama i kompleksima.
Vaša svetlost treba da svetli i osvetljava ovaj svet. I ljudi koji žive u tami ne bi trebali da se mešaju u taj svet. Izbrišite ih hrabro i nastavite da uživate u životu!
Prevod:VLADARKA
[…] Kad zračite svetlošću – nervirate one koji žive u mraku […]
[…] Kad zračite svetlošću – nervirate one koji žive u mraku […]
[…] Kad zračite svetlošću – nervirate one koji žive u mraku […]